Drugi pravedni halifa, Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, provjeravao je bogatstvo svojih namjesnika po pokrajinama i drugih službenika i činovnika. Pa ako je smatrao da je njihovo bogatstvo proisteklo iz iskorištavanja utjecaja i položaja, naređivao je da se to odmah oduzme i pohrani u državnu blagajnu (Bejtul-mal).
Zaplijenio bi ono što su vlastodršci zarađivali na poslovima kojima se nisu smjeli baviti, poput trgovine i slično, ili ono što su dobijali kao poklone na osnovu položaja i funkcije koju su obnašali.
Tako mu je saopćeno da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, nakon što je preuzeo poziciju namjesnika u Bahreinu, postao bogat za vrijeme svog mandata, pa mu je hazreti Omer rekao: ”Kad sam te imenovao za namjesnika nisi imao ni obuće kako treba, a sada dobijam informaciju da si kupio konje za hiljadu i šest stotina dinara.”
Ebu Hurejre mu je rekao: ”Vođo pravovjernih, imamo konje koji se razmnožavaju (pa se povećao njihov broj) i poklone koji stalno pristižu.”
Halifa Omer mu je rekao: ”Dosta ti je da uzmeš onoliko koliko ti može biti za dnevne potrebe, a ostalo dodaj u državnu blagajnu.” I Ebu Hurejre je to bez pogovora i negodovanja učinio.
To je isto uradio je i sa Sa’d ibn Ebi Vekkasom kada je bio namjesnik u Kufi, i sa Amrom ibn Asom, kao namjesnikom Egipta.
Pisao je Amru ibn Asu: ”Obaviještan sam o tvom bogatstvu u robi, posuđu i stoci, koje nisi posjedovao kada si imenovan za namjesnika Egipta.”
Amr ibn As mu je odgovorio: ”Naša zemlja je pogodna za sjetvu i trgovinu, tako da sam jedan dio zarade (od pšenice i trgovine) uzeo za svoje troškove.”
Nakon toga, hazreti Omer mu je napisao: ”Dovoljno mi je ono što sam čuo. Šaljem ti Muhameda ibn Meslemu da podijeli tvoj imetak, pa ga lijepo dočekaj i nahrani, a zatim mu predaj ono što bude tražio od tebe.”
Amr je bez pogovora prihvatio Omerovu naredbu i dozvolio je Muhamedu ibn Meslemi da podijeli njegov imetak kako mu je halifa Omer ibn Hattab zapovijedio.
saff.ba
