Naida Bešlagić danas je javno, putem svog Instagram naloga objavila da je preživjela kancer. Tim povodom odgovorila je na nekoliko važnih pitanja za sve žene koje se suočavaju sa ovom opakom bolešću.
Prije svega, kako se osjećaš poslije, možemo li reći, najvažnije dobijene životne bitke?
Osjećam sa nikad bolje. Spoznala sam svoju snagu i novu dimenziju života.
Kad si saznala da imaš karcinom kako si se osjećala i kakve su ti se misli redale?
Ja sam znala da nešto nije uredu, jednostavno sam imala taj osjećaj kao da mi je neko bio na ramenu sve vrijeme i šaputao “Idi na pregled”. Nisam bila mirna i otišla sam doktoru, ali moram naglasiti da mi nije bilo vrijeme za redovnu kontrolu koju sam inače obavljala preventivno jednom godišnje. To su bili neki “normalni” simptomi poput menstrualnog bola. Kod mene karcinom nije uznapredovao te ništa nije ukazivalo na to da je kancer sve dok nismo operativnim putem odrstranili cistu na jajniku koja je patološkom analizom pokazala da se unutar nje počeo razvijati agresivniji tip karicoma jajnika. Do tad su i doktori bili uvjereni da je to obična cista endometrioza.
Mnogim ženama poslije kemoterapija opadne kosa? Jesi li ti imala tih problema?
Nažalost, susrela sam se sa tim teškim trenutkom, ali sad kad pogledam na to sve drago mi je jer kosa je odnijela sa sobom sve loše. Ja sam sad dobro i to mi je najbitnije. Nova kosa je porasla.
Kako su tvoji reagovali kad su saznali?
U početku jako teško, na takvo saznanje niko nikada ne može biti spreman. To je momenat kada shvatate koliko ste mali kao ljudsko biće spram života koji je sposoban da vam kreira raznorazni scenarij, ali čovjek tek u teškim trenucima spozna svoju snagu i stanje uma, rekla bih. Svima je bilo teže nego meni, kad su vidjeli kako se ja nosim sa time, lakše im je bilo i nekako su stajali rame uz rame sa mnom i bili su mi podrška tokom cijele borbe.
Znaš li da spadaš u mali postotak žena oboljelih od karcinoma koje suprug nije napustio nakon saznanja da se suočavaju sa tom opakom bolešću?
Nisam razmišljala o tome i to je jako tužan podatak. Moja najveća podrška je bio upravo moj suprug. Također moram naglasiti da sam imala snažnu podršku ljudi oko mene, a suprug je pokazao značenje zakletve “I u dobru i u zlu” i bio je moj najveći oslonac u teškim danima. Naše porodice, roditelji, sestre i prijatelji bili su tu za mene i jednako prolazili samnom kroz sve te teške momente.
Odlučila si javno govoriti o ovoj temi iz kojeg razloga?
Često se kod nas ljudi plaše pričati o problemima i bolestima. Mnoge žene kada prođu kroz ovu borbu to žele zaključati duboko u neku ladicu i da se nikad više ne osvrću, da nikad ne bude te emocije i te osjećaje. Ja biram da javno govorim o ovoj jako važnoj temi i podižem svijest kod žena. Ja sam kroz cijelu borbu shvatila jačinu svog uma i taj momenat da se ne saživljavam sa drugim sudbinama, ali sam dovoljno empatična da ih najbolje razumijem i imam potrebu da pomognem i budem podrška. Želim da pričamo o svim ženama koje su preživjele, da pričamo o svim herionama koje se nalaze na toj pozornici života. Da pokažem da rak nije nužno “ono najgore” i da je izliječiv.
Šta si iz ove svoje borbe naučila? Imaš li neku poruku ili savjet ženama?
Naučila sam da je strpljenje mnogo važnije od same borbe. Naučila sam da živim u momentu “sada” da cijenim sitnice i da cijenim ono što imam. Da cijenim radost života. Rak nam pokazuje našu otpornost čak i u trenucima kada se osjećamo slabo. Pokazuje nam koliko možemo biti jake. Želim da pružim podršku svim ženama koje vode istu bitku i poručim da nisu same.
BONUS VIDEO:
