Humanitarac Sead Bihorac iz Novog Pazara izazvao je jake reakcije javnosti objavom u kojoj je poručio da, za razliku od tradicionalnog izražavanja tuge kroz pjesmu, umrlom treba dova — molitva i sjećanje bez pompama.
Njegove riječi “ne treba pjesma, nego dova” mnogi su protumačili kao podsjetnik da poštovanje prema pokojnicima ne mora biti bučno, već iskreno i duhovno. Za njega, molitva je najprirodniji i najdublji izraz saučešća, dok muzika može ostaviti prazninu ako je izgovorena tek formalno.
”Braćo i sestre,
Čujem da neki žele praviti skup i pjevati u čast Halida Bešlića.
Zapamtimo — umrlom ne treba pjesma, nego dova.
Ko voli umrlog , neka uputi dovu Allahu za umrlog,a ne da pravi muzičke skupove.
Islam nas uči da se ne veličaju ljudi po pjesmi i muzici, već po djelima i pokornosti Allahu.
Ako već želimo rahmet pokojniku — idimo u džamiju, a ne na koncert”

Ovaj istup izazvao je razne komentare na društvenim mrežama — jedni ga pozdravljaju kao razumljiv i iskren glas, drugi ga kritikuju kao previše strogu distinkciju između kulturnih običaja i duhovne prakse.
U svakom slučaju, Bihorčeva poruka je otvorila raspravu o načinima na koje tugu i poštovanje iskazujemo — da li riječima i umjetnošću ili molitvom i tišinom.
data-nosnippet>









































