Vapaj Bosanke iz pakla Sirije: Svi su nas ostavili, hoćemo kući

Već osam godina grupa žena iz Bosne i Hercegovine boravi u sirijskom kampu “Al Holl” u regiji Haseka, pod kontrolom kurdskih snaga. Među njima je i Bosanka H. I. (identitet poznat redakciji), koja u ispovijesti za “Dnevni avaz” opisuje težak život u zatočeništvu, bez ikakve reakcije nadležnih institucija BiH.

Pasoši oduzeti, odgovora nema
Prema njenim riječima, pasoše su im oduzeli Kurdi, a iako su se više puta obraćale različitim institucijama, odgovora nikada nisu dobile.

– U kampovima smo zarobljene već osam godina od Kurda, SDF-a i PKK. Vlastima smo se obraćali mnogo puta. Nikada nismo dobili konkretan odgovor. Obratile smo se Ministarstvu vanjskih poslova BiH, Ambasadi BiH u Jordanu, Predsjedništvu, ombudsmenima u Sarajevu, UNHCR-u… nikada bez rezultata – kaže ona.

Dodaje da od dolaska u Siriju 2013. godine mnoge žene nisu ni znale gdje ih muževi vode, dok su neke došle “zbog Šerijata”. Otkako je pala vlast porodice Al-Asad u decembru prošle godine, strah raste da bi novi sukobi mogli izbiti, a one ostati zarobljene s djecom.

Težak životni uslovi
Opisuje i svakodnevicu u kampu, gdje su smještene sa devet žena i 29 djece.

– Dan počinje u osam ujutro sipanjem vode, uz temperature do 50 stepeni. Čekamo satima za hljeb i vodu. Vode nema dovoljno, led je teško dobiti. Neke žene preživljavaju vozeći kolica s pijace, neke kuhaju i prodaju hranu, neke šiju ili prave šatore – navodi ona.

Žive u šatorima od platna, ljeti na nesnosnim vrućinama, zimi na hladnoći. Ponekad im porodice pošalju novac, ali bez pasoša ne mogu napustiti kamp.

– Prije nekoliko godina Kurdi su upadali u šatore, tukli žene i djecu, oduzimali hranu i odvodili žene u zatvor bez razloga. U posljednjih godinu dana toga nema, ali strah i dalje postoji – kaže ona.

Prisilno odvođenje djece
Posebno naglašava problem prisilnog odvođenja djece.

– Od 2019. do danas iz kampa je prisilno uzeto petorica dječaka, svi mlađi od 16 godina. Jednom se gubi svaki trag, ne znamo gdje je. Ostali su po rehabilitacionim centrima pod kurdskom pratnjom. To je nešto što se ne smije zaboraviti – poručuje.

U kampu u dijelu za strance, prema njenim riječima, borave ljudi iz više od 60 zemalja. Bosanke, ističe, nisu bile zlostavljane, ali život u zatočeništvu i neizvjesnost traju godinama.

– Mi apelujemo na naš povratak kući. To je sada najvažnije – zaključuje ona.

Žena iz Konjević Polja bacila svoje troje djece da bi mogla da se preuda