Ispovijest Sarajke (27): Na razgovoru za posao rekli mi da sam „nesposobna“ jer sam bolesna

Mlada Sarajka Naida Aganović (27) podijelila je potresnu ispovijest o iskustvu koje je doživjela prilikom razgovora za posao u jednoj, kako navodi, vrlo poznatoj firmi u Sarajevu, a njenu priču portal Crna Hronika prenosi u cijelosti.

Naida tvrdi da je tokom razgovora bila izložena neprimjerenim komentarima i otvorenoj diskriminaciji zbog zdravstvenog stanja, iako, kako naglašava, živi i funkcioniše potpuno normalno. Posebno je istakla da je njen CV, nakon razgovora, zgužvan i bačen u kantu pred njenim očima.

Svojim javnim istupom, kaže, ne traži sažaljenje, već želi ukazati na problem koji bi, kako upozorava, za neku psihički slabiju osobu mogao imati daleko teže posljedice.

U nastavku prenosimo njenu izjavu za portal Crna-Hronika u cijelosti.

“Nikada se ne oglašavam na ovakav način da nekoga javno prozivam, ali sada moram. Naime, prije nekih mjesec i po naišla sam na oglas jedne jako poznate firme u Sarajevu, u pitanju je laserska epilacija i vjerujem da će mnogi prepoznati ko je u pitanju.

Dobila sam poziv prije dva dana i pozvana na razgovor u četvrtak, tj. danas, i ja sam rekla da mogu doći na razgovor s tim da u ponedjeljak idem u bolnicu iz privatnih zdravstvenih razloga. Njihov odgovor na to je bio da im je jako žao zbog toga te da, ako se ipak odlučim za razgovor, da ih mogu pozvati da dogovorimo termin, što sam ja naravno i uradila – pozvala sam ih i dobila termin za danas u 14:30.

Otišla sam na razgovor i na vratima me dočekala gospođa i pretpostavljam da je ona direktorica firme, te mi je odmah sa vrata rekla: ‘A ti si ona koja se naknadno javila.’

Ušla sam i bila sam upitana za razlog boravka u bolnici, na šta sam naravno odgovorila jer to je nešto što ja ne krijem, pri čemu naravno krene sažalijevanje mene (ja to ne tražim i ne želim), kako ja mlada mogu imati takav vid dijagnoze, te mi je ponuđeno da sjednem (bolje bi bilo da nisam).

Dotična gospođa je krenula da obavlja razgovor sa mnom i počela mi govoriti kako ja ‘nesposobna’ za takav posao jer sam ja ipak bolesna (ispada da sam otišla sa štakama i u kolicima na razgovor za posao), kako ja trebam da se liječim i da tražim sebi drugi posao jer njima ipak treba neko na dugoročno i moj CV je zgužvan i bačen u kantu na moje oči.

Svako ko me zna, zna da živim normalno i krećem se normalno i obavljam život najnormalnije kao i prije dijagnoze.

Mene ovo nije demotivisalo, ali da se našla na mom mjestu djevojka koja je psihički slabija, teško bi ovo podnijela. Ovo sve iznosim javno jer nijedna osoba na ovom svijetu nije mogla birati da li želi imati bilo kakvu dijagnozu i iste takve osobe ne smiju biti odbačene sa strane, tretirati se drugačije i smatrati se nesposobnima.

Mislim da je jako ružno otići na razgovor i da vas tako jedna firma ispljuje doslovno na vratima i reći da je neko nesposoban za obavljanje posla. Moj odgovor na sve to je bio kroz smijeh i rekla sam da mene moja dijagnoza ne sprječava u obavljanju bilo kakvog posla.

Zasmetalo im je naravno to što trenutno slabije vidim na jedno oko, a pritom gospođa navodi da je doktorica, pa je samim tim trebala znati da se vid popravlja nakon terapije.

Po meni bilo bi jako lijepo i uredno da je rečeno da me, nažalost, zbog odlaska u bolnicu ne mogu primiti na posao, te ohrabriti nekim lijepim riječima, a ne dodatno prisjedati na muku.

Žao mi je samo što nemam nikakav dokaz da priložim uz sve ovo, da iskažem i pokažem dvije minute najgoreg razgovora u mom životu. Ljudi su postali odvratni, bez ikakve empatije.

Bez obzira koliko god da je neko bolestan, bez obzira na bilo kakvu dijagnozu, svi smo zaslužili priliku za rad, jer da se ne osjećamo dobro ne bismo se prijavljivali na razgovore.

Nije problem što ja nisam prošla na tom razgovoru, što su me odbili – problem je u samoj komunikaciji i dodatno obeshrabrivanje i sam nastup sažaljevanja.

Da ja sam htjela da me neko žali, ne bih se sigurno prijavljivala za bilo kakav posao, jer kao što rekoh – moja dijagnoza ne utiče na moj ostatak života.” – izjavila je Naida Aganović za portal Crna-Hronika.

Naidina ispovijest izazvala je snažne reakcije na društvenim mrežama i ponovo otvorila pitanje diskriminacije na tržištu rada, naročito prema osobama sa zdravstvenim poteškoćama koje, uprkos svemu, žele i mogu raditi.