Solarijum joj uništio život: Ostala bez noge i dojke, a njena ispovijest slama srce

Zbog solarijuma ostala bez noge i dojke: „Kada se skinem, nema me pola“

Bivša učesnica rijaliti programa „Veliki Brat“, Tatjana Jovančević, godinama vodi tešku životnu borbu sa zdravstvenim problemima koji su joj iz temelja promijenili život. Javnosti je poznata po tome što joj je u mladosti amputirana noga, a nekoliko godina kasnije suočila se i s dijagnozom raka dojke.

Uprkos svemu što je prošla, danas nastoji živjeti što ispunjenije i otvoreno govori o iskustvima koja su obilježila njen život, nadajući se da će njena priča biti upozorenje i podrška drugima.

U iskrenoj ispovijesti govorila je o bolesti, učešću u rijalitiju, teškim životnim iskušenjima, ali i najintimnijim trenucima kroz koje je prošla.

– Bila sam mlada i zdrava osoba, bolest je samo odjednom došla i promijenila zauvijek moj život i sudbinu. Rak u mladosti nije bio jedini udarac za mene. U tom periodu sam se zabavljala s dečkom kojeg sam mnogo voljela. Ta veza je bila pred brakom, željeli smo i dijete. Moj tadašnji dečko je bio iz imućne porodice. Imao je solarijum u kući i ja sam stalno išla u solarijum, nisam pravila pauzu, svaki dan. Izlazile su mi fleke po leđima, ali ni za to nisam marila. Osjećala sam ponekad kao da mi trnci prolaze kroz tijelo, neko žarenje… Legla sam zdrava, sljedeći dan sam ustala bolesna. Dva mjeseca doktori nisu mogli da ustanove šta mi je, samo mi je odjednom buknula noga i stavili su mi je u gips. Znala sam šta me čeka.

Tatjana je ispričala da joj je raskid veze u tom periodu dodatno otežao suočavanje s bolešću.

– Tadašnji dečko, za kojeg sam mislila da će mi biti muž, ostavio me je na bolničkoj postelji. To je bio jako bolan udarac – rekla je ona i otkrila kako se osjećala tada.

Prisjetila se i koliko je dugo sebe krivila zbog svega što joj se dogodilo.

– Jako loše, krivila sam ga za to što mi se desilo… Da nije bilo njega, ne bih ni išla u solarijum. A da nije bilo solarijuma, možda mi se nikad i ne bi desili kancer i amputacija noge.

Borba s rakom dojke

Nekoliko godina kasnije suočila se s novim zdravstvenim izazovom – rakom dojke. Prošla je operativni zahvat i hemoterapiju, a iskustvo opisuje kao jedan od najtežih perioda života.

– Imala sam 48 godina kada sam napipala nešto na dojci. Izvađeno mi je 16 limfnih čvorova, operisane su mi obje dojke, a jedna mi je odstranjena. Nikad neću zaboraviti kada mi je doktor rekao: “Tanja, idemo da spasavamo glavu”, a ja sam na to rekla: “Ostala sam bez noge, ne želim i bez dojke”. Ja dobro znam šta je rak. Pitala sam ga da li je to jedini način da preživim. Kad se skinem, nema me ni pola, to me najviše boli… Teško sam to podnijela, nisam se osjećala kao žena.

U najtežim trenucima veliku podršku pružili su joj pojedini prijatelji iz rijalitija.

– Pobjednik “Velikog brata” Arsa i Manuel su mi uplatili novčanu pomoć u tom periodu. Jako sam im zahvalna na tome, oni su čiste i dobre duše. To me nije iznenadilo s obzirom na to da se Manuel i u rijalitiju pokazao kao dobar momak, oko svega mi je pomagao.

Danas živi od pomoći

Zbog zdravstvenog stanja više nije u mogućnosti raditi te danas živi od državne pomoći.

– Nažalost, više ne mogu da radim. Kao invalid, od države sam 2012. godine dobila stan, a sada primam pomoć. To je za mene dovoljno, ali opet, voljela bih da mogu sebi da priuštim još neke stvari za bolji život.

Otkrila je i da je prije bolesti gradila uspješnu manekensku karijeru, ali da danas žali što nije prihvatila neke poslovne prilike.

– Bila sam model. To me sada, kada se vratim u prošlost, najviše i zaboli. Kajem se što nisam nastavila s modelingom. Kad su mi odsjekli nogu, odsjekli su mi i krila. Na početku karijere sam imala dobru ponudu od jedne italijanske kuće da reklamiram donji veš. Nudili su mi i stipendiju, ama baš sve bi mi platili, a od iznosa koji je stajao na ugovoru, namlatila bih se para. Mene je bilo sramota da se slikam u donjem vešu i da to reklamiram. Trebalo je to da uradim, imala bih para i para. Ali kao i svaka mlada osoba, rekla sam: “Ima vremena”. Vremena nije bilo, kao ni nove prilike.

Tvrdi da je bila žrtva otmice

Tatjana je u razgovoru otkrila i da je prije više od tri decenije bila žrtva otmice.

– Oteta sam 10. avgusta 1989. godine. Ti ljudi su mene vrebali duže vrijeme. Vidjeli su me na jednoj reviji, gde smo se upoznali, a potom na još jednom događaju. Poznavala sam ih. Tokom posjete baki u Bosni, oni su me kidnapovali. Držali su me tri mjeseca zatvorenu u podrumu, pre nego što sam uspjela da pobjegnem.

Govoreći o privatnom životu, priznala je da trenutno nije u vezi te da je kroz godine često nailazila na predrasude.

– Sad sam trenutno sama, već tri godine. Imala sam nekoliko veza gdje je postojala velika ljubav, ali ovo je Balkan. Ima mnogo predrasuda. Dosta su se roditelji mojih partnera miješali u naš odnos.

Na kraju je istakla da bi, ukoliko dobije priliku, ponovo učestvovala u rijaliti programu.

– Postoji, ja bih voljela da uđem u rijaliti. Smatram da imam šta da ponudim, za razliku od aktuelnih rijaliti učesnika koji nemaju ništa drugo osim izgleda.

– Željku i Milici sam zahvalna na svemu, a najviše na podršci koju sam dobila od njih. Prvi sam invalid u istoriji rijaliti formata na Balkanu. Željko je inače kontaktirao sa mnom 2019. godine. Međutim, tada se ispriječila operacija mioma i zbog toga se nismo dogovorili da ponovo uđem u rijaliti. On poznaje i moju majku, a opet, s druge strane, mi smo komšije. Živjeli smo u istom kraju u Zemunu, dijelile su nas samo dvije ulice.