Profesorica dr. Marija Zdravković, kardiologinja i v.d. direktorica bolnice Bežanijska kosa, koja je kontrolisala zdravlje Saše Popovića, priznala je da je i sama bila zatečena razvojem situacije.
– Saša je zapravo došao kod mene slučajno da mu pomognem jer je kasnio na pregled za skidanje gipsa, s obzirom na to da je povrijedio nogu u Opatiji. Dok smo sjedili i razgovarali, požalio se da ima kamen u bubregu, da je to imao i prije 20 godina, a da treba ići za Opatiju. Rekla sam mu da ne ide dok ne vidimo o čemu se radi i da se pregleda. Kazala sam mu: „Danas smo dežurni, doktori su dole.“ Tako je krenula ta priča koja je sve nas iznenadila – ispričala je doktorica Zdravković.
“To je bio najosjetljiviji trenutak”
Doktorica Zdravković prisjetila se i najtežeg trenutka – saopštavanja dijagnoze.
– Sjećam se toga, to je bio najosjetljiviji trenutak u našem cjelokupnom odnosu. Vjerovatno sam izgledala veoma zabrinuto kada me je pitao: „Šta ti nije dobro?“ Rekla sam: „Nešto u vezi tebe moram da kažem.“ A on mi je odgovorio: „Kaži, Maro, slobodno. Sve što treba, ja te slušam“ – ispričala je doktorica.
– Imao je otvorenost prema životu i veliku životnu hrabrost uz potpunu realnost – naglasila je ona.
Kćerka o odnosu sa ocem
Kćerka Saše Popovića, Aleksandra, govorila je u dokumentarcu “Sale”, posvećenom njenom ocu. Kao neko ko je svjedočio brojnim susretima i druženjima, Aleksandra je otkrila da je oca doživljavala kao sponu između različitih svjetova.
– Znao je kako da spoji ljude. Koliko god da su različiti, uvijek je znao nekako da ih poveže – rekla je Aleksandra na ivici suza i dodala:
– Ljudi u njegovom društvu su svi mogli zajedno.
Aleksandra je u filmu otkrila i u čemu je Popović najviše uživao.
– Volio je automobile, da putuje, da ode do Opatije, da ide u šoping i na ručak s prijateljima – ispričala je Aleksandra.
data-nosnippet>









































