data-nosnippet>
Podcast (Ne)uspjeh prvaka, koji u novoj sezoni vodi trener i bivši nogometni reprezentativac, dipl. pravnik Slaven Bilić, usijao je društvene mreže.
Gost emisije bio je legendarni nogometaš Zlatan Ibrahimović.
U jednom dijelu razgovora Bilić se vratio u Ibrahimovićevo djetinjstvo i odrastanje u švedskom naselju Rosengård, o čemu je proslavljeni napadač govorio s posebnim ponosom.
„Rođen sam u Malmöu, u dijelu Rosengård. Kažu geto, ali to za mene nije bio geto. Bilo je multikulturalno, svi smo bili tu i bili smo zajedno. Otac mi je musliman iz Bosne, iz Bijeljine, majka katolkinja iz Zadra, a ja sam rođen u Švedskoj. Do svoje 16. ili 17. godine nikada nisam bio u centru Malmöa. Nogomet, škola i stan – sve je bilo u Rosengårdu. Nisam imao potrebu ići u grad, čak ni sa školom nismo išli na izlete“, ispričao je Ibrahimović.
Prisjetio se i teškog puta do treninga.
„Sada više nije tajna da sam ukrao puno bicikala kako bih išao na treninge. Nisam imao novca za autobus. Ili sam hodao, ili trčao, ili ukrao bicikl da bih došao do škole ili treninga. To je bio moj svijet. U grad sam prvi put otišao sa 16 godina. Tada sam prvi put vidio zeleni autobus.“
Dodao je da je tada shvatio koliko je njegov svijet bio drugačiji.
„Kada sam prvi put otišao u grad, primijetio sam da su svi plavi, imaju plave oči. Rekao sam: to nije moguće. Tamo gdje sam odrastao, nisam vidio Švedsku kao Švedsku. Kao da mi se otvorio drugi svijet. Tada još nisam igrao za Malmö. Igrao sam u manjim klubovima FBK Balkan i Malmö BI. Nakon probe u Malmöu, poslije dva dana su me pozvali da igram za njih.“
Govoreći o porodičnom odgoju, Ibrahimović je istakao da u njegovoj kući nije bilo nježnosti na klasičan način.
„U mojoj obitelji nije bilo grljenja. Bilo je više ‘agresivne’ ljubavi, old school ‘volim te’. Takav sam bio i ja. Kada sam vikao na terenu na suigrače, drugima je to djelovalo previše agresivno, ali meni je bilo normalno. Zbog toga sam imao problema. Govorili su da nisam primjer drugima.“
Posebno se osvrnuo na osjećaj nepripadanja.
„Nisu me vidjeli kao Šveđanina, ali ja sam sebe vidio kao Šveđanina. To je bio problem. U Malmöu tada nije bilo puno stranaca u ekipi i ja sam tu otvorio vrata svima. Na to sam najviše ponosan.“
Na kraju je govorio o roditeljima i vrijednostima koje nosi iz djetinjstva.
„Moji roditelji su mi dali sve što su mogli. Za mene je to bilo dovoljno i imao sam sve što mi je trebalo, jer nisam znao da postoje druge stvari. Zahvalan sam na onome što sam imao i to prenosim na svoju djecu. Na onome što imaš trebaš biti zahvalan. Ako želiš više – radi i zaradi“, poručio je Ibrahimović.
