Početna Zanimljivosti Sjećanje na Mustafu Nadarevića: Pet godina od odlaska glumačke legende

Sjećanje na Mustafu Nadarevića: Pet godina od odlaska glumačke legende

Legendarni bh. glumac Mustafa Nadarević napustio nas je na današnji dan prije pet godina.

Odlaskom ovog velikana, regionalna glumačka scena ostala je bez jednog od svojih najblistavijih imena.

Mustafa Nadarević rođen je 1943. godine u Banjoj Luci, a s roditeljima se rano preselio u Zagreb, gdje je započeo svoj umjetnički put. Prve glumačke korake napravio je u pozorišnoj grupi Victoria Cara Emina, nakon čega je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Od 1969. pa sve do smrti 2021. godine bio je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U HNK-u je odigrao više od 150 uloga, među kojima se posebno pamte Stjepan Miletić u predstavi “Ostavka”, Nikolaj Petrovič Kirsanov u “Očevima i sinovima”, Willy Loman u “Smrti trgovačkog putnika”, Hasanaga u “Hasanaginici” i mnoge druge.

Široj publici, posebno mlađim generacijama, Nadarević je postao nezaboravan kao Izet Fazlinović u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. No njegova filmska i televizijska ostavština daleko je veća: “Otac na službenom putu”, “Miris dunja”, “Praznik u Sarajevu”, “Gluhi barut”, “Ničija zemlja”, “Kod amidže Idriza”, “Savršeni krug” – samo su neki od projekata koji su obilježili jugoslovensku i bh. kinematografiju.

U jednom od svojih intervjua, Nadarević je rekao:

“Za koga ću ostati samo Izet – taj je siromašan.”

I bio je u pravu — jer njegov opus je mnogo veći od jedne uloge, ma koliko ona bila kultna.

Njegovi monolozi rađeni prema tekstovima Abdulaha Sidrana, poput “Plašim se” i “Kost i meso”, ostavili su dubok trag. U njima je izražena savršena kombinacija njegove glumačke preciznosti, emocije i mudrosti. Umjesto citata, dovoljno je reći da su to riječi koje govore o prolaznosti, mirenju sa sobom i ljudskoj ranjivosti — i koje je Nadarević izgovorio tako da su zauvijek ostale urezane u kolektivnoj memoriji.

Mustafa Nadarević je otišao, ali njegova umjetnost ostaje — kao naslijeđe jednog od najvećih glumaca koje je ovaj prostor imao.