Bosanskohercegovački fudbaler Anel Ahmedhodžić, danas stub odbrane nizozemskog Feyenoorda, po prvi put je javno progovorio o razlozima zbog kojih je prekinuo saradnju s reprezentacijom Bosne i Hercegovine. U intervjuu za De Telegraaf, Ahmedhodžić je otvoreno govorio o razočaranju koje je doživio tokom igranja za nacionalni tim, navodeći da su ga “amaterski način rada i političke odluke” udaljili od dresa sa državnim grbom.
– Nisam se mogao nositi s amaterskim načinom rada i političkim odlukama u reprezentaciji. Ponekad je sve izgledalo dobro, ali bilo je i razdoblja kada vidiš koliko je sve neprofesionalno. Selekcija igrača često nije imala veze s nastupima na terenu, izjavio je defanzivac Feyenoorda.
“Natjerali su me da sprintam povrijeđen”
Ahmedhodžić je posebno kritikovao medicinsko osoblje reprezentacije, navodeći da je njihov pristup bio neodgovoran i opasan po zdravlje igrača:
– Imao sam povredu mišića i klub je poručio da ne mogu igrati. Ipak, morali su me pozvati i natjerali su me da sprintam dvadeset puta. Poslije toga sam pauzirao mjesec dana. Bila je potrebna magnetna rezonanca, ali su rekli da je dovoljan ultrazvuk, ispričao je.
Haos nakon “slučaja Nizozemska”
Raskid odnosa između Ahmedhodžića i Saveza eskalirao je prije utakmice protiv Nizozemske u Ligi nacija, kada je selektor javno izjavio da je Anel “odbio igrati za svoju zemlju”.
– Znao sam da ako budem igrao, riskirao bih dugu pauzu. Nakon razgovora sa selektorom i direktorom saveza dogovorili smo se da ću se vratiti u Englesku na pretrage. Čim sam sletio, sve je eksplodiralo – stotine poruka, poziva, novinski naslovi. Čak su i moju suprugu napadali u medijima, rekao je Ahmedhodžić.
Najbolniji trenutak, dodaje, bio je sukob s vlastitim ocem.
– Umjesto da mi povjeruje, otac je rekao: “Anel mi više nije sin, njegova žena se bavi crnom magijom.” Bio sam šokiran. To je dodatno pogoršalo sve, rekao je Ahmedhodžić, aludirajući na tada javno iznesene optužbe koje su dodatno zakomplicirale odnose u porodici.
“Himna me je tresla do suza”
Nakon 24 nastupa u dresu BiH, odlučio je da stavi tačku na reprezentativnu priču.
– Na svom prvom nastupu osjetio sam trnce po cijelom tijelu dok je svirala himna. Želio sam predstavljati svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Sada sam sretan u Rotterdamu, kazao je.
Na kraju je poslao i poruku o očinstvu, očigledno aludirajući na težak odnos s ocem Mirsadom Ahmedhodžićem:
– Ako moji sinovi jednog dana budu fudbaleri, nikada ne bih postupio kao moj otac.
Ahmedhodžićeva ispovijest izazvala je burne reakcije u javnosti, posebno među navijačima koji godinama upozoravaju na probleme u radu Nogometnog saveza BiH — od loše infrastrukture i neprofesionalnog pristupa, do političkog uticaja u odabiru igrača.
Njegove riječi sada odjekuju kao ozbiljno upozorenje: da talenat i patriotizam ne mogu opstati tamo gdje sistem ne funkcioniše.
data-nosnippet>








































