Godina zatvora za Dodika – ili godina političkog marketinga?

Presuda kojom je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik osuđen na godinu dana zatvora i dodatnih šest mjeseci zabrane obavljanja političkih funkcija izazvala je buru reakcija, ali i otvorila brojna pitanja o suštinskim dometima pravde u Bosni i Hercegovini. Iako na prvi pogled djeluje kao snažan pravosudni udar na jednog od najmoćnijih političara u zemlji, pozadina čitavog slučaja i način na koji bi se kazna mogla izvršiti ostavljaju prostora za sumnju da će ova presuda imati konkretne političke posljedice.

Milorad Dodik je proglašen krivim zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH, što je u pravosuđu ove zemlje kvalifikovano kao krivično djelo. Osuđen je na godinu dana zatvora, ali uz mogućnost da tu kaznu zamijeni novčanom – što je opcija koju će, po svemu sudeći, i iskoristiti. Osim toga, izrečena mu je i zabrana obavljanja bilo kakvih političkih funkcija u trajanju od šest mjeseci, što se vremenski poklapa s periodom između dva izborna ciklusa.

Za mnoge analitičare, ovo predstavlja klasičan primjer političke “mućke” – institucionalne odluke koja formalno zadovoljava zahtjeve pravde, ali u suštini omogućava osobi na vlasti da nastavi s djelovanjem gotovo neokrznuto. U Dodikovom slučaju, godina dana zatvora lako će biti pretvorena u novčanu kaznu koju može platiti bez većih problema, dok će šestomjesečna zabrana političkog djelovanja isteći znatno prije početka ozbiljnih priprema za naredne izbore. Drugim riječima, iz političke perspektive, Dodik neće biti suštinski sankcionisan, niti će njegova pozicija biti ozbiljno ugrožena.

Osim toga, presuda dolazi u trenutku kada je Republika Srpska intenzivirala retoriku političke autonomije, a Dodik otvoreno negira legitimitet institucija BiH i međunarodne zajednice. I sama presuda, stoga, služi više kao sredstvo političke simbolike, nego kao stvarna prepreka njegovom djelovanju. Njegovi glasači neće ga se odreći zbog ove presude – naprotiv, većina će je doživjeti kao još jedan napad Sarajeva i stranih centara moći na srpski entitet.

Sve to baca dodatnu sjenku na pravosudni sistem Bosne i Hercegovine, u kojem zakoni postoje, ali se njihova primjena često pokazuje selektivnom i podložnom političkim kalkulacijama. U ovom slučaju, čini se da je zadovoljena forma, ali ne i suština. Dodik, koji već godinama igra na kartu političkog žrtvovanja, ovu presudu može vrlo lako iskoristiti kao još jedan dokaz svoje “borbe protiv stranog ugnjetavanja”, što mu u trenutnoj političkoj atmosferi samo može donijeti dodatne poene kod birača.

I dok neki očekuju da bi ova presuda mogla označiti početak kraja njegove političke karijere, realnost pokazuje da će, uz dovoljno novca i vremena, Milorad Dodik ovu kaznu jednostavno – preživjeti. A možda i kapitalizovati.