Davne 1992. godine Zdenki Mijailović uzet je sin koji je dat na usvajanje. Od tad ga nije vidjela. Međutim, Miloš Dubljević je svoju biološku majku uspio da nađe preko Fejsbuka.
Nekada dijete od samo dvije godine, a danas momak od 34 godine našao se ponovo u zagrljaju svoje majke i prvi put vidio kako ona zapravo izgleda. Njihov susret je bio pun emocija, osmijeha i suza, a oboje su imali da kažu samo jedno: “Ovo je sudbina!”
Majka kojoj je sin uzet, objasnila je kako je došlo do toga da joj Centar za socijalni rad oduzme prvorođeno dijete.
– Odlučila sam da odem u Njemačku kada je Miloš imao dvije godine. To je bilo vrijeme kada je počeo rat u Jugoslaviji, a ja sam riješila da za sebe i svoju porodicu stvorim uslove za život i da tamo i oni dođu. Međutim, nije bilo šanse jer su uveli vize. Nije bilo linija autobusa, aviona… Miloš je ostao sa svojim ocem. Međutim, on ga je ostavio samog, a dijete ko dijete, na momenat se popelo na ivicu prozora. Vidio ga je komšija, polako se primakao i skinuo ga odatle da ne padne. Neko od komšija je sve to prijavio.
To je bio alarm za policiju i Centar za socijalni rad, jer sam ja bila u Njemačkoj, a njegov biološki otac, sa kojim je ostao, nije bio u kući. Ostavio ga je samog. To je bio razlog što ga je socijalni radnik uzeo i odmah su ga dali na usvajanje. Niko me nije obavijestio, samo su ga odveli i do dana današnjeg nisu htjeli da mi kažu ko su usvojitelji. Najveći problem u potrazi je bilo njegovo novo prezime koje je dobio, a koje ja nisam znala.
Miloš je naveo da osobe koje su ga usvojile doživljava i osjeća kao svoje roditelje, a da Zdenku poštuje.
“Sa 13 godina sam saznao da sam usvojen, poslije toga sam sam u sebi preispitivao da li da tražim svoju majku. Roditelji su mi rekli da me nisu ranije obavijestili o tome ko mi je majka, u strahu da ću otići od njih.
Majka koje me je usvojila mi je rekla prije nego što je preminula, da mogu da pronađem Zdenku ali da je ne zaboravim. Volim roditelje koji su me usvojili i doživljavam ih kao svoje roditelje. Kad sam pročitao Zdenkinu knjigu, dvoumio sam se da li da je upoznam, jer sam se osjećao razočarano.
Ne zamjeram joj ništa ali ne mogu da zaboravim ko me je podigao i ne osjećam se kao dio njene porodice. Zdenka mi je draga ali ne mogu da joj se obraćam sa mama jer 30 godina ništa o njoj nisam znao”, rekao je Dubljević.
Zdenka je navela da bi sve drugačije uradila da je mogla. “Ne mogu da mu zamjerim na ovakvoj reakciji, povrijedilo me je što mi ranije nije sve ovo rekao jer bih zaista željela da mi je to prenio. Da mogu da vratim vreme drugačije bi postupila ali nažalost to nije moguće”, navela je Zdenka.
Miloš je dodao kako mu je falila majčinska toplina i da se u svojoj posjeti Zdenki u Nici osjetio kao da emocija koju je od nje i njene porodice dobio nije bila prava.
“Vidio sam kako se ona ophodi prema svojim ostalim sinovima i osjećao sam se kao da sam tu suvišan, kad smo se susreli na televiziji reagovao sam emotivno, kako nju ne bih povrijedio”, izjavio je Dubljević.
Kurir.rs/Mondo
