Iskusni psihijatar otkrio šta se dešava iza zatvorenih vrata psihijatrijskih bolnica: „Pacijent vas može ugristi, ali vi ovo nikada ne smijete uraditi“

Postupanje s agresivnim pacijentima jedan je od najzahtjevnijih izazova u psihijatrijskim ustanovama. Medicinsko osoblje svakodnevno se suočava sa situacijama u kojima je potrebno zaštititi i pacijenta i ljude oko njega, a ponekad su neophodne i posebne mjere sigurnosti, uključujući sputavanje.

O ovoj osjetljivoj temi za Dnevnik Nove TV govorio je Željko Hrabar, šef Odjela za mušku akutnu psihijatriju bolnice u Popovači. Objasnio je kako izgleda prijem agresivnih pacijenata, u kojim okolnostima se uključuje policija te koja pravila medicinski radnici moraju poštovati prilikom primjene mjera sputavanja.

Kako je pojasnio, kada policija dovede osobu u psihijatrijsku ustanovu, prvi korak je pregled u prijemnoj ambulanti. Ljekari razgovaraju s pacijentom i procjenjuju njegovo psihičko stanje, stepen opasnosti te postoje li medicinski razlozi za zadržavanje na liječenju.

U slučajevima kada je osoba izrazito agresivna, policijski službenici ostaju prisutni. Postoji i mogućnost direktnog prijema na zatvoreni odjel akutne psihijatrije, bez prethodnog prolaska kroz prijemnu ambulantu. O daljnjem zadržavanju na liječenju ljekari odlučuju u zakonskom roku od 48 sati.

Sputavanje se primjenjuje sve rjeđe

Hrabar navodi da su mjere sputavanja danas znatno rjeđe nego ranije. Njihova primjena, prema njegovim riječima, zavisi od strukture pacijenata, a u ustanovi u kojoj radi takve situacije javljaju se otprilike jednom u pet do deset dana.

Posebno ga zabrinjava porast broja mladih osoba koje u bolnicu dolaze pod utjecajem psihoaktivnih supstanci. Kod pojedinih se javljaju halucinacije i izrazito agresivno ponašanje, zbog čega je ponekad potrebno primijeniti mjere sputavanja kako bi se spriječilo ugrožavanje pacijenta i drugih osoba.

Ipak, naglašava da takav postupak zahtijeva ozbiljnu organizaciju, odgovarajuće uslove i dovoljno obučenog osoblja.

Prema njegovom objašnjenju, u postupku učestvuje najmanje pet medicinskih tehničara, uz osobu koja rukovodi cijelom intervencijom. Svaki član tima ima jasno određenu ulogu, a posebna pažnja posvećuje se sigurnosti pacijenta i pravilnom provođenju medicinskog postupka.

„Moji tehničari imali su i lomove ruku“

Govoreći o rizicima s kojima se suočava medicinsko osoblje, Hrabar nije skrivao koliko pojedine situacije mogu biti ozbiljne.

„Pacijenti znaju biti veoma agresivni. Moji tehničari imali su i lomove ruku. Dešava se da pacijenti grizu“, ispričao je psihijatar.

Međutim, posebno je insistirao na tome da agresivno ponašanje pacijenta ni u kojem slučaju ne daje medicinskom osoblju pravo na fizičko kažnjavanje ili neprimjereno postupanje.

Objasnio je da zaposlenici moraju biti spremni na različite reakcije pacijenata, uključujući ugrize i pljuvanje, ali da postoje granice koje se nikada ne smiju preći.

„Morate biti svjesni da se može dogoditi da vas pacijent ugrize ili pljune jer je u psihotičnom stanju. Ali vi ga nikada ne smijete ošamariti, udariti, gušiti ili bilo šta stavljati na njega. To se ne radi. Glava i dišni putevi moraju biti slobodni“, poručio je Hrabar.

Njegove riječi ponovo su otvorile važno pitanje o zaštiti pacijenata i medicinskih radnika, ali i o odgovornosti zdravstvenih ustanova da osiguraju da se svaka mjera ograničavanja kretanja provodi isključivo u skladu sa stručnim i zakonskim pravilima.