Nakon 10 vantjelesnih oplodnji u 46. godini postala majka trojki: “Znala sam da će se to jednog dana dogoditi”

Majica s natpisom „prazna baterija“ možda najbolje opisuje koliko su joj dani ispunjeni obavezama, ali osmijeh koji ne skida s lica govori da je svaki trenutak vrijedio čekanja.

Rada je danas ponosna majka troje djece – djevojčica Drage i Bogdane te dječaka Danila. Do njihovog rođenja vodio je dug i izuzetno zahtjevan put obilježen brojnim izazovima, emocijama i čak deset pokušaja vantjelesne oplodnje.

Njena priča postala je simbol upornosti i nade za mnoge parove koji prolaze kroz sličnu borbu, ali i podsjetnik na psihičku snagu potrebnu da se istraje uprkos brojnim razočarenjima.

„Uglavnom, bilo je 10 postupaka vantjelesne oplodnje. Zaista iscrpljujuće, u svakom pogledu, a o tome se jako malo priča, naročito o psihičkom stanju i psihičkoj borbi žene“, prisjeća se Rada.

Odustajanje nikada nije bilo opcija

Iako je svaki novi pokušaj nosio neizvjesnost, kaže da nikada nije razmišljala o tome da odustane od želje da postane majka.

„Nisam nikada pomislila da ću odustati, znala sam da će se u nekom trenutku desiti“, objašnjava ona.

Ističe da je uvijek ostavljala mali prostor za mogućnost da postupak ne uspije kako bi se lakše nosila s eventualnim razočaranjem, ali vjeru u ostvarenje sna nikada nije izgubila.

Neočekivano iznenađenje na ultrazvuku

Deseti pokušaj donio je vijest koja je potpuno promijenila život ove porodice.

Na početku pregleda ljekari su vjerovali da je riječ o blizanačkoj trudnoći, što budućim roditeljima nije bilo neobično zbog porodične historije. Međutim, uslijedilo je veliko iznenađenje.

„Na pregledu smo saznali da čekamo blizance, što nas nije previše iznenadilo jer u porodici imamo blizanačke trudnoće. Međutim, doktorka je u jednom trenutku rekla: ‘Dobro, ali ja ovdje više ne vidim blizance’. Zatim je pozvala mog supruga i rekla mu: ‘Dođi da vidiš šta se dešava, ovo su trojke’. A on je samo odgovorio: ‘Molim te, nemoj više, stani!’“

Iako danas na taj trenutak gledaju sa osmijehom, tada su ih preplavila brojna pitanja o tome kako organizovati svakodnevni život s troje novorođenčadi.

„Tada vam kroz glavu prolazi bezbroj pitanja – gdje ćemo svi da spavamo, kako ćemo da se vozimo, kako ćemo da organizujemo život… Gdje uopšte mogu da se nađu kolica za trojke, da li to uopšte postoji? Hiljadu stvari vam se vrti po glavi“, iskreno kaže Rada.

Aktivna trudnoća uprkos svim prognozama

Iako je trudnoća s trojkama nosila povećan rizik, Rada je najveći dio tog perioda provela aktivno i bez ozbiljnijih komplikacija.

„Patronažne sestre su mi često govorile: ‘Kad vas pozovemo, vi ste stalno u šetnji pored Morave!’ Čudili su se i pitali da li ću trudnoću iznijeti do kraja“, prisjeća se.

Dodaje da nije slijedila stroge dijete niti posebne režime ishrane, već je slušala potrebe svog organizma i nastavila voditi aktivan način života.

Troje mališana stiglo ranije, ali spremno za život

Djeca su rođena dva mjeseca prije očekivanog termina, ali su iznenadila medicinski tim svojom snagom i dobrim zdravstvenim stanjem.

Djevojčice su na rođenju imale više od kilogram i po, dok je dječak Danilo težio čak dva kilograma.

Rada posebno ističe da je uspjela dojiti svo troje djece punih šest mjeseci.

„To samo pokazuje da je apsolutno sve moguće“, poručuje ona.

Majčinstvo u 46. godini smatra svojim najvećim bogatstvom

Na komentare da je postala majka u kasnijoj životnoj dobi odgovara s mnogo samopouzdanja i uvjerenja da su upravo godine donijele potrebnu zrelost.

„U 46. godini je najljepše biti majka! Tada ste potpuno ostvareni. Ostvarite se na socijalnom, poslovnom i obrazovnom planu, a onda se u potpunosti posvetite djeci. Više ne razmišljate o ispitima, traženju posla i sličnim stvarima. Sve posmatrate zrelije“, objašnjava.

Danas njihova porodica funkcioniše kao dobro uigran tim. Djecu odgajaju bez pretjerane upotrebe mobilnih telefona i ekrana, a iako priznaje da joj često nedostaje energije i vremena za odmor, Rada kaže da ne bi mijenjala nijedan trenutak svog životnog puta.

Njena priča ostaje snažan podsjetnik da se upornost, strpljenje i vjera ponekad nagrade na način koji nadmaši sva očekivanja.