Američki portal izdvojio reprezentativca BiH: Njegova životna priča mnogo je više od fudbala
Priča mladog reprezentativca Bosne i Hercegovine Esmira Bajraktarevića posljednjih dana privlači pažnju i izvan sportskih krugova. Američki portal OC Register objavio je opširan tekst o fudbaleru Zmajeva, ističući da njegov životni put predstavlja snažan podsjetnik na tragediju koju je Bosna i Hercegovina preživjela, ali i na snagu generacija koje su uslijedile nakon nje.
Bajraktarević, koji danas nosi dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, rođen je u Sjedinjenim Američkim Državama, ali korijeni njegove porodice vode do Srebrenice. Njegovi roditelji preživjeli su rat i genocid, dok su brojni članovi njihove porodice ubijeni tokom događaja iz jula 1995. godine.
Među stradalima bili su njegov djed, stričevi i brojni rođaci koje nikada nije upoznao. Uprkos tome, kako sam kaže, veza sa Srebrenicom ostala je sastavni dio njegovog identiteta.
„Srebrenica je dio mene. Nosim je u svojoj krvi“, rekao je Bajraktarević.
Od izbjegličke sudbine do američkog sna
Nakon završetka rata njegovi roditelji započeli su težak put ka novom životu. Godinama su živjeli kao izbjeglice prije nego što su pronašli sigurnost i priliku za novi početak.
Najprije su boravili u Evropi, a potom su se 2001. godine preselili u američku saveznu državu Wisconsin, gdje je formirana brojna zajednica ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Iako su bili hiljadama kilometara udaljeni od domovine, u porodici Bajraktarević sačuvani su jezik, običaji i kultura. Upravo u takvom okruženju odrastao je i Esmir, dječak koji je od najranijih dana pokazivao izuzetan talenat za fudbal.
Porodični videosnimci svjedoče da je lopta bila njegov nerazdvojni saputnik još od najmlađih dana, a uzor mu je bio kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko.
Talenat koji nije prošao nezapaženo
Njegove partije u omladinskim selekcijama brzo su privukle pažnju stručnjaka. Zbog načina igre i tehničkih sposobnosti dobio je nadimak „Milwaukee Messi“, a profesionalnu karijeru započeo je veoma rano.
Sa svega 17 godina potpisao je prvi profesionalni ugovor, a napredak ga je kasnije odveo i do jednog od najvećih klubova u Nizozemskoj, PSV Eindhovena.
Paralelno s klupskim uspjesima gradio je i reprezentativnu karijeru. Iako je nastupao za mlađe selekcije Sjedinjenih Američkih Država, želja da obuče dres Bosne i Hercegovine nikada nije nestala.
„Za mene je odluka bila veoma jednostavna. To je nešto što sam želio još od djetinjstva. Samo je trebalo vremena da se sve realizuje. Presretan sam zbog toga“, rekao je Bajraktarević.
Trenutak koji će pamtiti cijela država
Jedan od najvažnijih trenutaka njegove dosadašnje karijere dogodio se tokom baraža za Svjetsko prvenstvo protiv Italije.
Nakon velike borbe odluka o putniku na Mundijal pala je nakon izvođenja jedanaesteraca. U presudnom trenutku loptu je uzeo upravo Bajraktarević.
Pred njim je stajao jedan od najboljih svjetskih golmana Gianluigi Donnarumma, dok su hiljade navijača na Bilinom polju zadržavale dah.
„Pomislio sam: Ovo je taj trenutak. Mogu donijeti pobjedu“, prisjetio se.
Njegov udarac završio je u mreži, a Bosna i Hercegovina izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo.
Za navijače je to bio sportski trijumf, ali za mnoge i mnogo više od toga.
Simbol pobjede nad pokušajem uništenja budućnosti
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić smatra da životna priča mladog reprezentativca nosi snažnu simboliku.
„Cilj genocida nad Bošnjacima u istočnoj Bosni nije bio samo ubijanje ljudi u tom trenutku. Cilj je bio uništiti budućnost jedne zajednice“, rekao je Suljagić.
Prema njegovim riječima, upravo Bajraktarević pokazuje da taj cilj nije ostvaren.
„On nije poseban zato što je potomak žrtava genocida. Poseban je zato što je, uprkos svemu što je njegova porodica preživjela, odrastao, slijedio svoje snove i uspio na najvišem nivou“, poručio je Suljagić.
Nakon plasmana Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo objavio je fotografiju Bajraktarevića uz poruku koja je izazvala brojne reakcije širom regiona.
„Postojao je plan da se ovaj dječak nikada ne rodi. Da se moja djeca nikada ne rode. Da se nijedno naše dijete nikada ne rodi. Njihov smijeh je naša najveća osveta.“
Upravo zbog toga priča Esmira Bajraktarevića danas se ne posmatra samo kroz prizmu sporta. Ona predstavlja priču o opstanku, identitetu, porodici i generacijama koje su, uprkos svemu, uspjele izgraditi svoju budućnost.
data-nosnippet>






































