Kenanu je sestra donirala koštanu srž, zajedno su pobijedili leukemiju i danas su oboje učenici generacije

U vremenu kada se mladost često prikazuje kroz prizmu odlazaka, obeshrabrenosti i društvene nepravde, priča iz Gračanice budi nadu. U središtu te priče stoje supružnici Samir i Amira Buljubašić, roditelji koji nemaju milione, ali imaju neprocjenjivo blago – Zaru i Kenana, dvoje djece čija priča nadilazi školske uspjehe i postaje inspiracija čitavom društvu.

Zara (19) je ove godine završila gračaničku gimnaziju „Dr. Mustafa Kamarić“ kao učenica generacije, a njen brat Kenan, učenik prvog razreda iste gimnazije, već je ranije ponio titulu učenika generacije Osnovne škole „Hasan Kikić“. Uspjeh bi i bez dodatnih okolnosti bio vrijedan divljenja – ali ono što stoji iza tih diploma je priča o hrabrosti, ljubavi i borbi za život.

Kad život postane ispit iz snage

Godine 2014. Kenanu je dijagnosticirana leukemija. Imao je samo pet godina. Potrebna je bila transplantacija koštane srži – a nada je stigla u liku njegove tada osmogodišnje sestre Zare. Iako dijete, postala je donor svom bratu. Transplantacija je obavljena u Turskoj 2015. godine, a iste godine, mali Kenan krenuo je u školu, već tada s više hrabrosti nego mnogi odrasli.

“Imao sam 300 opravdanih izostanaka, ali nikad nisam odustao. Moja učiteljica Enisa Hamidović dolazila je kući, pomagali su mi svi, i završio sam razred s odličnim”, prisjeća se Kenan. Ove godine je završio prvi razred gimnazije s čistim peticama, a kao nagradu za dosadašnji uspjeh, uskoro putuje na trosedmični kurs njemačkog jezika u Goethe institutu u Njemačkoj.

Sestra – oslonac, uzor i nada

Zara je više od sestre – ona je bila spas, ali i trajna podrška. Danas je, uz sve školske uspjehe i sportske rezultate, upisala Medicinski fakultet u Sarajevu, s budžetskim mjestom koje je nagrada za njen status učenika generacije.

„Djed Tajib i nena Sadija su bili prosvjetni radnici, možda smo nešto i naslijedili, ali naši roditelji su nas učili da bez rada nema rezultata. Brat kaže da je ponosan na mene, ja sam ponosna na njega. Pokazali smo da se sve može – kad se hoće“, kaže Zara, čija je priča ispisana i staloženim razumom i velikim srcem.

Obrazovanje kao snaga, porodica kao temelj

U društvu koje sve češće prepoznaje samo one koji odlaze, priča o ostajanju, uspjehu i borbi – ima posebnu težinu. Zara i Kenan nisu samo dvoje mladih s diplomama i priznanjima. Oni su simbol generacije koja ne pristaje na poraz.

U vremenu gdje se često čuje da se ne može – oni su pokazali da se može. Da iz teške bolesti može proizaći nova snaga. Da iz malog grada može poteći velika inspiracija.

Gračanica, ali i cijela BiH, može biti ponosna. Jer Zara i Kenan nisu samo učenici generacije – oni su generacija nade.