Ovo je, nažalost, priča mnogih žena s ovih balkanskih prostora toga vremena, ali i ovoga vremena u kojem živimo, kaže Razija Čolaković Razo koja u novoj knjizi otkriva kako je odrastati uz oca nasilnika
Četvrta knjiga Razije Čolaković Razo(39) nosi naziv po savjetu njene majke „Nemoj biti k’o ja“. Razo je javnosti postala poznata zahvaljujući duhovitim objavama na Facebook stranici „Muhabet s Razom“, a svoju popularnost je iskoristila da dopre do žena u BiH, ali i regionu, te im poruči kako u današnjem vremenu moraju biti jake, samostalne i jedna drugoj oslonac.
Ova Brčanka se udala nakon završetka srednje škole, ponosna je majka dvije kćerke i studentica komunikologije. Kako je kazala u razgovoru za „Avaz“ želja je joj napisati i doktorsku disertaciju iz oblasti psihologije kako bi mogla pomoći ženama koje su bile žrtve nasilja ili su mu, kao ona, svjedočile.
Bori se
Razo je i ranije govorila kako je odrasla uz oca koji je zlostavljao njenu majku, a slike koje su joj ostale u glavi teško da će ikad moći izbrisati i potisnuti. Odlučila je sve staviti na papir i upravo je pisanje nove knjige bio povod za razgovor.
Na šta se savjet Vaše majke tačno odnosi?
– „Nemoj biti k’o ja“ savjet je moje rahmetli majke, odnosno više mi je uvijek zvučalo kao stroga naredba. Tada nisam razumjela u potpunosti šta je sve podrazumijevao taj savjet, ali poslije, već kao curetak bilo je sasvim jasno šta mi je željela reći: Nemoj trpiti ovo što ja trpim, nemoj dozvoliti nikome, a mužu pogotovo, da te zlostavlja na bilo koji način, nemoj ostati tamo gdje nisi sretna, nemoj biti nepismena, nemoj svoj život uništiti zbog drugih. Nemoj biti k’o ja, bori se!
Moja misija
Putem društvenih mreža često govorite o nasilju nad ženama, fizičkom, ekonomskom i psihičkom. Ukazujete ženama koliko je bitno da budu samostalne, jake i da ne daju na sebe nikome. Pisali ste kako je Vaša majka, nažalost, bila žrtva nasilja.
– To mi je najbitnije od svega. Javno govoriti o nasilju nad ženama, psihičkom, fizičkom, ekonomskom, ali i seksualnom. Gledajući nasilje nad svojom majkom, koje je bilo brutalno i okrutno, kao dijete nisam mogla ništa učiniti, ali zato danas kao zrela žena, itekako mogu. Moja majka rahmetli, bila je sistematski zlostavljana, što znači da je najbolje godine svog života od 20 do 45 bila pod jakim planskim udarcima, fizičkim i psihičkim. Nije ovo samo priča o mojoj majci, ovo je nažalost priča mnogih žena s ovih balkanskih prostora toga vremena, ali i ovoga vremena u kojem živimo.
Porazna je činjenica da i dan danas ima mnogo nasilja nad ženama, koje ide čak i do ubistva ili dovodi do suicida. Međutim, šokantno zvuči da postoji određena masa ljudi, koja i u ovakvoj situaciji osuđuje žrtvu i sudi žrtvi! Lično sam se, pišući o ovoj temi, susretala s takvima koji komentarišu: „Sram te bilo, tako o ocu da pričaš?“ i sl. gdje mene osuđuju i prozivaju zato što javno pričam o nasilju nad svojom majkom! Sad zamislite ženu, žrtvu nasilja kojoj je ubijeno samopouzdanje, kad pročita nešto takvo, ili joj neko kaže teže, iste ili slične riječi… Nikada se ne bi usudila progovoriti o onom što trpi, plašeći se da će nju kriviti, a ne nasilnika. Bio on muž, brat ili otac nasilnik ima samo jedno ime: Nasilnik! I o tome moramo pričati. Ova knjiga koju pišem, nije samo obično slovo na papiru. Ovo je moja misija, moj dug prema majci, moja pomoć svim zlostavljanim ženama i na kraju, moja ogromna želja da pokažem kako se žena treba boriti, braniti i obraniti!
Na koji način Vas je to oblikovalo kroz odrastanje?
– Naučila sam mnogo. Često djeca iz takvih porodica odrastu u nesigurne, depresivne, anksiozne i uplašene osobe. A to znači da nisu sposobni upravljati svojim životom i da pristaju na sve, po već viđenoj formuli iz djetinjstva. Zahvaljujući Bogu i svom obrazovanju, nisam postala od tih. Iz svega sam uzela veliku pouku. Od roditelja možda nisam naučila mnogo, jer su oboje bili nepismeni, ali sam naučila šta brak nije i šta ljubav nije. Meni sasvim dovoljno da danas mogu ženama širom svijeta pričati na šta nikako ne smiju pristati. Po cijenu svega.
Budite bolje
Kakav savjet Vi dajete svojim kćerkama?
– Svojim kćerkama danas govorim iste riječi, kao što je moja majka meni govorila, ali s drugačijim značenjem. Kažem im: „Nemojte biti k’o ja, budite bolje nego ja. U svemu. Ako sam ja borac, vi budite još veći borci, ako sam ja hrabra, vi budite hrabrije, ako sam ja jaka, vi budite još jače“… Ovo je moj način, vi imajte svoj. Ovo je moja staza, vi imate svoju. I ne zaboravite: Nema toga što ne možete, samo ako to dovoljno jako želite.
Babo je istukao mamu
Razija je podijelila sjećanje na dan kada su otac i brat došli po nju u internat. Morala je hitno kući. Sve joj je bilo jasno.
– Ja drhtim, pitam je li mama dobro? Brat tiho govori: „Babo je istukao mamu“…Taj osjećaj koji se pojavio u meni tada, ne mogu vam opisati. Sve se sastalo bijes, tuga, bol, nemoć, krivica, žaljenje. Počela sam nekontrolisano drhtati i plakati. Ne znam šta sam im tad rekla, znam da sam se okrenula otišla u kupatilo, umila se ali nisam se mogla smiriti.
Vratih se na čas, profesor kad me vidio, samo je rekao:
– Razo spakuj se, idi kući. Došla sam taj dan kući. A da bar nisam. Danas ne bih imala ovo bolno sjećanje i sliku mame kako leži na sećiji, crna, modra, natečena. Sve me vratilo godinama nazad, u djetinjstvo. Kada sam dugo, predugo gledala suze i krv majčinu… Ali bila sam sigurna da je prestalo. Prošlo je puno godina od zadnjih užas. Mislila sam to se više nikada neće desiti, sada sam velika cura, mamu niko više ne smije dirnuti! A ja sam baš tad bila u internatu. Ulazim u kuću, s vrata gledam majku kako leži, ječi od bolova. Gledam i oca, koji kao pokajnički plače. Sjedoh između njih. Ja dijete, između roditelja, duša mi vrišti od bola, srce mi se kida od tuge i nemoći… – jedna od potresnih ispovijesti i sjećanja na patnje majke koja je, kako je Razo kazala, preminula u 58. godini. Njeno srce više nije moglo izdržati.
Trajno dobro
Novac od prodaje knjiga ćete usmjeriti u humanitarne svrhe?
– Tako je. Novac od prodaje knjige će ići, ako Bog da, u tri dijela: jedan dio u neku od Sigurnih kuća, drugi dio ću upotrijebiti da za svoju majku učinim neko trajno dobro (napraviti put negdje, bazen s pitkom vodom ili nešto drugo) od čega će ona i na onom svijetu, sve dok to dobro traje imati veliku korist, a treći dio ako bilo šta ostane za moje školovanje, pošto planiram ako Bog da sve do doktorske disertacije ići, tj. diplome doktora psihologa.
avaz.ba
