Laris Bešić, prvi bh. karatist s autizmom koji je osvojio crni pojas i nastupio na Svjetskom prvenstvu

Životna priča dvadesetjednogodišnjeg Larisa Bešića iz Starog Viteza dokaz je da ljubav, upornost i snažna porodična podrška mogu nadjačati i najteže životne prognoze. Laris je kao dijete dobio dijagnozu disharmoničnog razvoja s elementima autizma, uz izuzetno pesimistična medicinska predviđanja – da će se njegovo stanje s godinama pogoršavati, da se neće moći samostalno hraniti ni odijevati, te da ga vjerovatno očekuju invalidska kolica.

Dvije decenije kasnije, Laris je ispisao historiju sporta u Bosni i Hercegovini. Postao je prva osoba s autizmom u BiH koja je stekla crni pojas u karateu, ali i prvi bh. parakaratist koji je predstavljao državu na Svjetskom prvenstvu u Kairu, gdje je nastupio u konkurenciji takmičara iz 13 zemalja.

Borba porodice od najranijeg djetinjstva

Roditelji su već u trećoj godini primijetili da se njihov sin razvija drugačije od vršnjaka. Nakon niza specijalističkih pregleda, s tri i po godine potvrđene su promjene na mozgu, a prognoze ljekara bile su obeshrabrujuće. Otac Damir priznaje da je u početku odbijao prihvatiti takvu dijagnozu, dok je majka bila neumorna u potrazi za načinima da pomogne svom djetetu.

Dodatne komplikacije pojavile su se i prije rođenja drugog djeteta, kada je majci zbog rizika savjetovan prekid trudnoće. Roditelji su tu mogućnost odlučno odbili. Umjesto toga, odlučili su se educirati, potražiti stručnu pomoć i Larisu omogućiti sve dostupne terapije, iako mu je u međuvremenu dijagnosticiran i dijabetes.

Karate kao put naprijed

Prije četrnaest godina Laris je postao član Karate kluba Mladost. Od samog početka trenirao je pod jednakim uslovima kao i ostali takmičari, a rezultati i uspjesi ubrzo su počeli dolaziti. Posebnu ulogu u njegovom razvoju imaju trener Aldin Adilović i sestra Ema, višestruka državna prvakinja.

„Fino je trenirati, dolaziti redovno i spremati se za nova iskustva. U maju idem na Evropsko prvenstvo u Frankfurt“, kaže Laris, kojem su takmičenja izvor motivacije i radosti.

Sestra Ema naglašava da treninzi zahtijevaju strpljenje i razumijevanje:

„Laris zna pokazati snažne emocije – i radost i frustraciju. Najvažnije je znati kako se nositi s njegovim osjećajima i biti mu oslonac.“

Trener Adilović ističe da je Laris već sada ostavio neizbrisiv trag:

„On ulazi u historiju bh. karatea. Prvi je parakaratist iz Bosne i Hercegovine koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu.“

Visokofunkcionalni autizam – dijagnoza, ne prepreka

Posljednji nalazi, urađeni u Beogradu, potvrđuju da se radi o visokofunkcionalnom autizmu.

„To znači da imate dvadesetjednogodišnjaka zarobljenog u tijelu i emocionalnom svijetu šestogodišnjeg djeteta“, objašnjava otac Damir. Ipak, ova dijagnoza nikada nije bila prepreka njihovoj borbi, već samo informacija na papiru.

„Mi gledamo sadašnjost i budućnost. Trudimo se iz svega izvući najbolje“, dodaje.

Snaga koja dolazi iz mašte

Kako bi se nosio sa stresom i napetošću, Laris često poseže za bajkama. Njegov poseban ritual je ponovno čitanje avantura Pipi Duge Čarape. Vjeruje u njen lik kao da je stvaran, a jedna od njegovih najvećih želja je da jednoga dana posjeti mjesto iz knjige gdje je ova legendarna djevojčica „živjela“.