Sa samo 20 godina Zorana Mićanović uspjela je da postane jedna od najtraženijih domaćih pjevačica, pa se nerijetko čuje da je često zauzeta i bukirana čak četiri ili pet dana sedmično.
Međutim, da ne misli samo o sebi, nego da itekako razmišlja i o onima koji su joj bili i ostali najveći vjetar u leđa u najtežim trenucima, Zorana je pokazala i nedavno, kada je svojoj maćehi i ocu u rodnom Šapcu otvorila salon ljepote.
Oni su svojevremeno na sve svoje privatne poslove morali staviti katanac jer je Zoranin tata imao ozbiljnih zdravstvenih problema. Sada je došlo ljepše vrijeme u kojem ponovo mogu raditi i posvetiti se privatnom poslu, a naša ekipa prisustvovala je njihovom velikom danu.
Na početku razgovora, na pitanje kome prije treba da čestitamo — njoj ili tati i mami, jer ona tako zove ženu sa kojom je odrasla — Zorana je istakla:
– Pa možete svima, mi smo zajedno napravili dogovor da otvorimo salon, ali veći dio njima. Ja sam tu kao podrška, imam svoj posao, oni su dali ideju, imali su želju da se vrate da rade, otvore nešto u Šapcu, a ja sam tu kao najveća podrška.
Koliko sam razumjela, oni su i ranije držali salone. Šta se dogodilo pa se to zatvorilo?
– Moj tata se razbolio, imao je dvije operacije, imao je infarkt, morao je zatvoriti radnju. Moja mama Branka morala je zatvoriti radnju zbog njega, da ga pazi i čuva dok se oporavi. Sada kada se oporavio i u dobrom je stanju, riješili smo da mu pomognemo i vratimo mu osmijeh na lice.
Za to vrijeme, kada se nisu bavili svojim poslom, bili su tebi velika podrška. Kako si ti pregurala taj period?
– Oni su mi od početka velika podrška. Ja sam sa svojih 6–7 godina izrazila želju da želim da se bavim pjevanjem i nikada mi nisu rekli: “Ne, to nije za tebe”, nego su bili najveća podrška. Sve svoje vrijeme, zdravlje, novac i sve što ide uz to, oni su dali za mene, ja to ne mogu zaboraviti. Naravno, svaki roditelj je za svoje dijete tu, ali negdje moja mama, ja je zovem mama, ona mi je maćeha, nije bila dužna da toliko da i ulaže u mene, ali oni su zajedničkim snagama mene podigli i doveli do samog vrha i do svega onoga što ja danas jesam. Zahvalna sam im na tome i zato sam sada tu da njima pomažem dalje.
Vidjeli smo kako izgleda salon i da je mnogo uloženo. Je li veliki izdatak ili prihvatljivo, jesi li u minusu ili si još u plusu?
– Glupo je pričati o novcu, ali svaki dinar koji je uložen ne žalim nijednog trenutka, jer je rađeno s puno ljubavi i strpljenja. Uloženo je u aparate, znanje, edukaciju ljudi koji će ovdje raditi, da se klijentima obezbijede najbolji tretmani i sigurnost.
Pitali su te kolege o aktuelnim dešavanjima na estradi, a ljudima je bilo čudno što si prokomentarisala MC Stojanovu objavu za vjenčanje. Zašto je to ljude iznenadilo?
– Mislim da ljudi misle da kada se izađe iz odnosa, ostane zla krv i loš kraj. Ja sam uvijek gledala da iz svega izađem s osmijehom i pozitivnom energijom, iako je kraj. Ne moramo se svađati i biti smrtni neprijatelji zato što smo se rastali. Naši pogledi na život i posao se nisu poklopili, ali ja njega volim kao osobu, prijatelja i kolegu. Želim mu svu sreću, drago mi je da se oženio i nadam se da će uskoro doći neka beba.
Mnogi ne vjeruju da se to desilo, nego da je “fejk” priča.
– Pa, ljudi su mislili da je između njega i mene fejk, sad misle da je fejk ovo… Stojke je poznat po tome da voli raditi skandale, smicalice i podvale, ali pričali smo i privatno, pokazao nam je tu djevojku i sto posto je tačna informacija da se oženio.
Komentar na sukobe oko kavera – Viki i “Večera”, sada Emir Brunčević i Šako Polumenta. Zašto se to dešava?
– Mene lično nije briga, nek’ neko presnimi moju pjesmu. Nisam sujetna, meni bi bilo drago da neko uzme svaku moju pjesmu i presnimi. Ali vidim da to drugim kolegama teško pada jer kompozitori uzimaju pare za to presnimavanje, a ništa se ne pitaju ti pjevači. Mislim da je tu najveći problem između kompozitora i pjevača, a ne između onih koji presnimavaju.
Da li sebe vidiš u žiriju nekog muzičkog takmičenja za deset godina?
– Zašto da ne, vrlo rado bih prihvatila! Meni je to jako lijepa i korisna ponuda. Mnogo pomažeš mladim ljudima koji tek ulaze u svijet muzike i imaju puno neiskustva. Ja sam počela raditi sa 12 godina i prošla sam mnogo toga. Uvijek treba savjet starijih kolega. Rado bih ono što sam naučila prenijela mlađima. Fali talenata, pjevača, kvalitetnih…
Od koga si ti učila? Ko ti je podrška?
– Tu je Jana. Mogu izdvojiti par kolega — Adil, Nadica Ademov… Da se ne naljuti neko ako sam ga zaboravila. Ali sve kolege, kad se sretnemo na veselju ili događaju, priđu mi, upoznamo se i daju mi neki savjet. Zahvalna sam na tome.
Dolazi i Branka. Branka, čestitamo na otvaranju salona! Kako se osjećate?
Branka: Malo uzbuđeno, ali drago mi je. Uspjeli smo ono što smo željeli, sad idemo da radimo. Do sada smo sređivali prostor, sada krećemo. Radićemo deset dana gratis za cijeli grad.
Hoće li se sada fokus porodice podijeliti, s obzirom na Zoraninu karijeru?
Branka: Pa dobro, neće… Zorana je uvijek na prvom mjestu. Mi smo uvijek tu za nju, to ona zna. Sve ostalo je sporedno i može sačekati.
Ljudi vas prvi put vide javno, i Zorana uvijek ističe vašu podršku. Kakva je Zorana privatno?
Branka: Zorana je dobro dijete s kojim sam ja od njenih 4 i po godine. Kada sam počela živjeti sa svojim mužem, ona je bila kod majke. Došlo je do promjena, suprug me pitao: “Šta misliš?” Rekla sam: “Ako imamo za dvije večere, imamo i za tri, dovedi svoje dijete.” I od tada je kod nas. Bila je nemirna, vrcava, voljela je pjevati. Podržali smo je maksimalno.
Zorana se rasplakala…
Branka: Oni su odlazili na putovanja, ja sam bila ta koja ih sačeka s večerom. Kada se suprug razbolio, Zorana je došla i pitala: “Ko će sa tatom?” Rekla sam: “Zatvoriću radnju, ti guraj karijeru.” Isplatilo se. Ja nisam njena majka, ali mogu reći da je divno dijete.
Ona vas zove “mama”.
Branka: Da, dijelimo sve — tajne, savjete. Nekad se ne slažemo, nekad ja pogriješim, nekad ona. Ali držimo se kao porodica.
I kada vidite gdje je stigla sa 20 godina?
Branka: Uvijek sam vjerovala u nju. Pitali smo je da li želi salon, ona je rekla: “Hoću da pjevam!” I pustili smo je. I dobro je što jesmo.
(Telegraf.rs)
data-nosnippet>








































