Preminuo Vladimir Vukčević, prvi tužilac za ratne zločine Srbije: Čovjek koji je priveo pravdi Karadžića i Mladića

Prvi tužilac za ratne zločine Republike Srbije, Vladimir Vukčević, preminuo je jučer u 75. godini života.

Vukčević, jedan od ključnih aktera regionalnih procesa suočavanja s ratnim zločinima, rođen je 1950. godine u Beogradu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1973. godine, a pravosudni ispit položio tri godine kasnije.

Svoju profesionalnu karijeru započeo je 1978. godine kao zamjenik javnog tužioca u Prvom opštinskom tužilaštvu u Beogradu. Od 1994. godine radio je kao zamjenik okružnog javnog tužioca, a 2002. postao zamjenik republičkog javnog tužioca i šef Krivičnog odjeljenja.

Skupština Srbije izabrala ga je 2003. za prvog Tužioca za ratne zločine, a na tu funkciju ponovo je izabran 2009. godine. Ostao je na čelu tužilaštva do kraja 2015. godine.

Vukčević će ostati upamćen kao tužilac tokom čijeg su mandata uhapšeni najtraženiji haški bjegunci Radovan Karadžić i Ratko Mladić, čime je Srbija ispunila ključne obaveze prema Haškom tribunalu i otvorila vrata novom poglavlju međunarodne saradnje.

Hapšenje Radovana Karadžića

Bivši politički lider bosanskih Srba Radovan Karadžić uhapšen je 21. jula 2008. godine u Beogradu, nakon gotovo decenije skrivanja.

U ekskluzivnom razgovoru za BBC 2021. godine, Vukčević je opisao operaciju kao izuzetno osjetljivu:

“Tada je govorio da su ga mjesecima držali pod prismotrom i čekali pravi trenutak za akciju. Kada je Karadžić ušao u gradski autobus prema Batajnici, operativci su morali reagovati momentalno. Autobus je presretnut, a agent BIA prišao je Karadžiću upozorivši ga da ne pruža otpor. Vukčević je govorio da je uhapšeni sve podnio hladnokrvno, gotovo mirno.”

Uprkos godinama špekulacija da je Karadžić uhapšen ranije nego što je zvanično objavljeno, Vukčević je to uvijek jasno negirao.

“Sve se dogodilo tog dana,” tvrdio je.

Karadžić je kasnije izručen Hagu, gdje je 2019. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Hapšenje Ratka Mladića

Ratni komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić skrivao se više od jedne decenije. Vukčević je 2005. godine preuzeo vođenje Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških optuženika, u vrijeme kada je Srbija bila pod snažnim međunarodnim pritiscima zbog neispunjenih obaveza prema Tribunalu.

Sam Vukčević je godinama isticao da je najveća prepreka bila opstrukcija unutar srbijanskih službi bezbjednosti, navodeći slučaj iz Moštanice, gdje pripadnici BIA nisu htjeli ući u dio kuće u kojem se, kako se kasnije ispostavilo, nalazio Mladić.

U maju 2011. godine, operacija u Lazarevu konačno je uspjela. Policija je upala u kuću Mladićevih rođaka, gdje se on skrivao. Pronađen je kako stoji iza vrata, bez otpora. Tek nakon što su policajci uključili svjetlo i pronašli dokumenta na njegovo ime, utvrđen je identitet.

Iako ga operativci u početku nisu prepoznali, sam Mladić je potvrdio ko je.

Vukčević se nikada nije lično susreo s njim, jer je smatrao da tužilac i optuženici ne treba da stupaju u kontakt. Umjesto njega, razgovor je vodio njegov zamjenik Bruno Vekarić, koji je svjedočio detaljima iz prvih sati nakon hapšenja – uključujući i Mladićev zahtjev da mu bude obezbijeđen televizor, kao i njegovo insistiranje da posjeti kćerkin grob prije izručenja.

Ratko Mladić je 2017. godine pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti, teror nad civilima Sarajeva i druge teške zločine.

Priznanja i naslijeđe

Tokom karijere, Vukčević je dobio brojna priznanja. Nedeljnik Vreme proglasio ga je 2006. “Ličnošću godine”, a 2012. godine odlikovan je Sretenjskim ordenom Prvog stepena, zajedno s Akcionim timom za lociranje haških optuženika.

Bio je ključna figura reforme pravosuđa u Srbiji i osoba na čijem je radu počivala regionalna saradnja u procesuiranju ratnih zločina. Njegova uloga u hvatanju Karadžića i Mladića ostaje trajno zabilježena u pravnoj i političkoj historiji regije.

U jednoj od svojih ispovijesti, Vukčević je otkrio manje poznate detalje iz potrage za Mladićem, uključujući i psihološke taktike koje su koristili.

Govorio je kako je Mladić jednom prilikom panično napustio vojni objekt samo zato što je čuo zvuk policijskih helikoptera, jer se, kako je rekao, “patološki plašio mogućnosti da ga helikopterom odnesu.”

Također je naveo da su istražitelji jedno vrijeme vjerovali da je Mladić u Hercegovini, nakon što im je britanska obavještajna služba dostavila satelitske snimke osobe nalik njemu kako puši ispred jednog objekta — što se kasnije pokazalo netačnim.