„Umro je Halid, a s njim i dio nas“ – Potresne riječi pisca Stefana Simića koje je cijeli region podijelio kroz suze

Pjesnik Stefan Simić autentično opisao smrt Halida Bešlića: “Otišao je Halid, ostao je Halid. Ostala je pjesma.”

Pjesnik i pisac iz Srbije, Stefan Simić, jedan od najistaknutijih autora mlađe generacije, dirnuo je cijeli region svojim autentičnim i duboko emotivnim tekstom o smrti legendarnog Halida Bešlića. Njegove riječi, objavljene na društvenim mrežama, prenose ono što milioni osjećaju – da Halidov odlazak nije samo gubitak jednog muzičkog velikana, već i dio duše Balkana.

Simić je svoj tekst započeo riječima koje su pogodile pravo u srce:

“Pati region za Halidom Bešlićem, a ja se pitam, koliko žali za njim,
a koliko za samim sobom.
U ovim retkim danima, gde su sve naše zastave zajedno,
gde se pevaju u glas iste pesme,
gde ga ispratiše i ovi i oni, bez onog pitanja – šta će ovaj ovde.”

Kroz snažan emotivni ton, Stefan je pokazao da Halidov uticaj nadilazi granice, naciju i vjeru.

“Nema lepih smrti, ali ima nešto lepo u smrti,
kada probudi u ljudima ono najbolje.
Halida nisi morao da slušaš, da bi čuo njegovu dušu,
koja je lečila depresiju ovih prostora,
možda i bolje od terapeuta…”

Simić piše da Halid nije bio samo pjevač, već “pokretna emocija”, čovjek koji je znao da spoji ljude i probudi dobro u njima. Njegove riječi o tome da “Halid nije bio Dino Merlin koji rasproda pet arena, već čovjek sa kojim možeš da zapevaš u kafani” izazvale su brojne reakcije i oduševljenje na društvenim mrežama.

“Nije mu bila potrebna arena da bi bio veliki.
Nije bio Zdravko Čolić koji uvek mora da bude savršen.
U Halidu se više prepoznavao narod.
Žene su ga više volele kao čoveka, nego muškarca.
Nije morao kao Aca Lukas da se dodvorava vlastima.
Bio je veći od svake vlasti.
Nije morao ništa što su morali mnogi drugi,
da bi se dopali publici.
Bio je i ostao svoj.”

U završnici, Simić je napisao stihove koji su postali simbol jednog vremena i naroda koji se ujedinio u tuzi:

“Otišao je Halid, ostao je Halid.
Ostala je pesma.
Ostale su pesme,
koje nas još jedino spajaju, i ljubav,
o kojoj se najlepše peva, i za kojom se najviše pati.
Upravo je to bio Halid.
Ljubav i pesma.
Najlepša i najtužnija pesma.
A možda jedno bez drugog ni ne ide.
A njegova duša je to najbolje znala…”

Simićev tekst preplavio je mreže i postao najdijeljeniji omaž Halidu Bešliću, dok čitav region i dalje diše u ritmu njegovih pjesama.