data-nosnippet>
Komemoracija Halidu Bešliću u Narodnom pozorištu Sarajevo donijela je niz emotivnih govora, ali se jedan posebno izdvojio – onaj glumca Enisa Bešlagića, čije riječi i danas odjekuju društvenim mrežama. Njegov emotivan, ali i oštar istup izazvao je lavinu reakcija širom regiona.
Poruka koja je odjeknula
“Jesam li se morao ja sjetiti da napravimo ono jučer?” – rekao je Bešlagić, podsjećajući da je upravo on inicirao masovna okupljanja u više od 150 gradova svijeta, gdje su ljudi dan prije dženaze Halidu Bešliću pjevali njegove pjesme i odavali mu počast.
Govoreći pred prepunom salom, Bešlagić se obrušio na umjetničke krugove i institucije u Sarajevu:
“Koliko je trebalo vremena da se sjete sarajevski mangupi? Imati širinu kao Halid je opterećenje na ovim prostorima. Lako je kititi se poslije.”
Dodao je i da blizina velikim ljudima ne znači automatski i veličinu karaktera:
“Ako si pored dijamanta, ne znači da si i ti dijamant. Dijamanti su i u rukama lopova i kolekcionara.”
Kritika i pohvala u isto vrijeme
Bešlagić je naglasio da je Halid bio čovjek koji je mogao biti sa svima – i sa studentom, i sa predsjednikom, i sa običnim prolaznikom. “Ono što sam želio napraviti, izrevoltiran anemičnošću ljudi koji toliko vole ljude, bilo je iz srca. Ja sam najbolji Halidov učenik, nemojte se ljutiti,” kazao je on.
Na kraju, obratio se Halidovom sinu Dini riječima:
“Budite ponosni, nema šta žaliti. Neka žale oni što nisu bili dobri dok je bio živ.”
Reakcije na društvenim mrežama
Njegov govor pokrenuo je žustru debatu. Jedni su Bešlagića hvalili da je “pogodio u srž”, dok su drugi tvrdili da je njegov nastup bio previše ličan i da je zvučao kao samopromocija.
Neki su komentarisali i da je Sarajevo pokazalo zahvalnost tek nakon Bešlagićevog poziva:
“Ispade eto da, da nije bilo Enisa, Sarajlije ne bi ni znale da je Halid otišao. Trebalo bi ga izmisliti za buduća dešavanja.”
Halid kao simbol jedinstva
Dženaza Halidu Bešliću klanjana je dan ranije u haremu Gazi Husrev-begove džamije, a ispratilo ga je više desetina hiljada ljudi. Okupljanja širom svijeta, u kojima su ljudi različitih nacija i vjera pjevali njegove pjesme, pokazala su da Halid Bešlić nije pripadao samo Sarajevu ni Bosni i Hercegovini – već cijelom regionu i ljudima dobre volje širom svijeta.
Međutim na društvenim mrežama brojni korisnici raspravljaju da li se Bešlagić “pohvalio” za ono šta je uradio i napravio samopromociju dok drugi negoduju što je svojim govorom ,”bocnuo” Sarajlije u Sarajevu?
“Jedina dobra stvar, u tome da je svugdje sve više mamlaza (da ne vrijeđam majmune), je ta da zato sve više cijenim ove normalne, jednostavne, skromne ljude.
Prepoznam ih lakše jer oni nikad ne učestvuju u takmičenju “Istakni se bilo kako!”.
Redali su se komentari.
“Čujem taksisti ne naplaćuju danas prevoz prema Barama.
Jel im to Šemso dao ideju? Ne vjerujem da bi se sjetili bez njega. Jer, Sarajlije nisu ni znale da je Halid umro dok ih Enis Bešlagić nije podsjetio”
Ispade eto Enis Bešlagić da ga nema trebalo bi ga izmislit za buduća dešavanja izgleda Sarajlije nesposobne.
Nije da nije u pravu za izrečeno Enis Bešlagić. Ako ćemo pošteno govoriti. E, upravo tvoj balijski komentar potvrdjuje da je Enis Bešlagić u pravu… Njegovo obraćanje se odnosilo na političare a nikako na gradjane Sarajeva…
