Hadžija sa Nišića prodaje hljeb od heljde kako bi prehranio petočlanu porodicu

Na magistralnom putu Tuzla – Sarajevo, u drvenoj kolibi s natpisom „Seljačka posla“, već godinama stoji čovjek kojeg mještani znaju samo kao Hadžiju. Bijele kose i brade, sa smirenim pogledom i tihim osmijehom, prodaje ono što je sam proizveo: domaći med, heljdino i pšenično brašno, čajeve, džemove, propolis i polen.

Naizgled obična priča o vrijednom domaćinu zapravo krije veliku životnu borbu i snagu koja inspiriše.

“Može li se živjeti? Mora!”

Hadžija ne traži pomoć niti se žali. Skromno govori da se od prodaje ne može izdržavati cijela porodica, ali da je zahvalan na onome što ima.
„Da nas pet može samo od ovoga, ne može, ali ne žalimo se. Imam minimalnu penziju i dječiji doplatak. Djeca koliko mogu pomognu“, priča dok slaže tegle meda i čajeve.

Dvojica sinova rade u Sarajevu i vikendom dolaze kući. No, najteži teret nosi najmlađi sin, učenik osnovne škole.

Borba s bolešću najmlađeg sina

„Najmlađi je poslab… Ima karcinom kostiju. Nadamo se najboljem, što god da bude – od Boga je i suđeno je“, kaže Hadžija mirno, ali s tugom u očima.

Porodica je obišla klinike u Turskoj i Abu Dhabiju, gdje su ljekari zaključili da operacija nije moguća. Preporuka je praćenje – ako izrasline u pubertetu ne porastu više od dva milimetra, postoji nada za normalan život dječaka.

Vjera, rad i zahvalnost

Iako svakodnevno nosi ogroman teret, Hadžija ostaje stamen. Svaka njegova rečenica odiše vjerom i zahvalnošću.
„Raditi moraš i to je sve. Od Boga je kako god da bude“, kaže dok se priprema za namaz.

Njegova priča podsjeća da prava snaga leži u radu, skromnosti i osloncu na Boga, pa i onda kada iskušenja izgledaju nepodnošljivo.

Kako pomoći?

Hadžija nikoga ne moli za pomoć. Ali svako ko prolazi putem Tuzla – Sarajevo može zastati kod njegove kolibe i kupiti med, brašno ili čaj. To neće riješiti njegove probleme, ali će pokazati ljudskost i podršku porodici koja ponosno živi od svog rada.

„Nećete kupovinom riješiti njegove probleme, niti se on tome nada, ali ćete barem na trenutak biti bolji ljudi“, zapisao je autor priče Mirza Kusturica.