Ibro tata – heroj iz naroda koji je pokazao kako izgleda pravo srce Kladuše

Dok su plameni jezici gutali skladište firme Dess Centar u Velikoj Kladuši, a dim prekrivao horizont, jedan čovjek – skroman, tih i često neprimijećen – pokazao je što znači biti heroj. Ibro, poznat među sugrađanima kao “Ibro tata”, nije čekao ni sirene ni naredbe. Nije pitao ko je nadležan, ni da li ga neko zove. On je jednostavno – krenuo.

Ibro je sjeo u staro, dotrajalo vozilo koje se inače koristi za polijevanje staze tokom konjičkih trka, i uputio se pravo ka požarištu. Bez ikakve zaštite, bez opreme, ali s jasnim ciljem – pomoći. Jer neko je bio u nevolji. A to je Ibrina mjera ljudskosti.

Nije važno u čemu voziš – važno je šta nosiš u sebi

Na društvenim mrežama, gdje se sve zna i sve vidi, pojavili su se ružni komentari o stanju vozila koje je Ibro vozio, pa čak i o općinskim strukturama. Ali jedan komentar zasjenio je sve ostale:
“Sram vas bilo! Dok Ibro spašava, vi brojite godine vozila.”

Jer da, vozilo jeste staro. Nije dio nijednog zvaničnog sistema zaštite. Ali ima ono što mnogi sistemi nemaju – dušu. I to ne bilo kakvu. Dušu naroda koji zna stati rame uz rame kad gori, kad treba pružiti ruku, kad ne pita ko je, čiji je, ni koliko košta.

Kladuša nije gledala – Kladuša je pomagala

Pored Ibre, u gašenju su učestvovali i lokalni poduzetnici, obični građani i sam općinski načelnik. Niko nije čekao protokole. Niko nije pravio razliku između “njihovih” i “naših”. Bio je to trenutak istinske solidarnosti.

Materijalna šteta je velika. No, ono što je spašeno nema cijenu – zajedništvo, ponos i saznanje da među nama hodaju ljudi poput Ibre.

“Da vas je više kao Ibro, ovaj dunjaluk bi ljepši bio”

Ova poruka, koja se širi Kladušom i šire, sažima sve što treba reći. Ibro nije nosio kacigu ni plavu uniformu. Nije imao rotaciju ni zvanični znak. Ali je imao ono najvrijednije – veliko, vatrom neuhvatljivo srce.

U radnom kombinezonu, sa kantom vode i odlučnošću u pogledu, Ibro je pokazao šta znači biti čovjek. Nema priznanja, nema ordena. Ali ima narod. Ima poštovanje. Ima mjesto u pričama koje će se prepričavati.

Jer Kladuša pamti.

I dok dim nestaje iznad spaljenog krova Dess Centra, iz pepela se rađa nešto mnogo veće – priča o jednom običnom čovjeku, koji je postao simbol nečeg vanredno plemenitog.

Ibro tata – heroj koji je pokazao da vatra ne može spaliti ono što je u čovjeku iskreno.