Ispovijest poznatog novinara koji se borio s HIV-om: Pomirio sam se s tim da ću umrijeti, namjerno me je zarazio

Bivši novinar Edi Kiseljak otvoreno je govorio o svojoj borbi sa HIV, ali i o teškim iskustvima koja nosi još iz djetinjstva. Sve kroz šta je prošao podijelio je i u svojoj knjizi Ja sam Edi.

Žrtva zlostavljanja

Prisjetio se traumatičnih događaja iz djetinjstva, kada je, kako kaže, kao dječak bio žrtva zlostavljanja.

„Gradilo se povjerenje sedmicama… počelo je običnim pozdravom na ulici, a završilo time da sam ušao u njegovu kuću. Imao sam tada 10 godina“, iskreno je rekao u emisiji Nedjeljom u 2.

Naglasio je da o tome dugo nije govorio:

„To niko ne zna. Ovo je prvi put da pričam o tome… Mislim da je važno govoriti. Roditelji često ne vide da nešto nije u redu. Slušajte dijete i vjerujte mu, jer se svašta može kriti iza tišine.“

Još kao dječak shvatio je da se razlikuje od vršnjaka.

„Dok su drugi dječaci pričali o djevojkama, ja ih nisam gledao na taj način. U njima sam vidio prijatelje, osobe s kojima mogu otvoreno razgovarati“, rekao je.

Posebno je istakao koliko je važna podrška porodice:

„Ni roditelj često ne razumije, ali i njemu treba podrška. Živimo u društvu punom predrasuda i nerazumijevanja i to je veliki problem.“

Zaražen s namjerom

Govorio je i o trenutku kada se zarazio HIV-om prije deset godina. Iako tvrdi da je bio oprezan, do infekcije je ipak došlo.

„Nisam ušao u odnos bez zaštite… ali se dogodilo“, rekao je, dodajući: „Mogu reći da sam bio zaražen s namjerom… ta osoba je jednostavno nestala.“

Prve simptome, nalik gripi, osjetio je tokom putovanja u Afriku, a nakon povratka u Hrvatsku obratio se ljekarima. Tada je postao svjestan ozbiljnosti situacije.

Ipak, najteži period bio je nakon dijagnoze, kada je odbijao liječenje:

„Ja sam to zaključao negdje u sebi. Nisam istraživao ništa… pomirio sam se s tim da ću umrijeti.“

Tek kada je bolest uznapredovala i prešla u AIDS, shvatio je koliko je stanje ozbiljno. Nakon što je ipak započeo terapiju, njegov organizam je, kako kaže, iznenađujuće brzo reagovao.

„Kod mene je oporavak bio jako brz. Za nekoliko mjeseci izašao sam iz faze AIDS-a, a za pola godine moje tijelo se gotovo potpuno oporavilo“, rekao je, naglašavajući koliko je ponosan na svoju borbu.

Njegova priča danas je snažna poruka o važnosti otvorenog razgovora, podrške i pravovremenog liječenja.