data-nosnippet>
Voditelj rijalitija ‘‘Elita’’ Milan Milošević otvorio je dušu o zdravstvenim problemima koje je imao u mladosti, te priznao sa kakvim tegobama se sada susreće.
“Već u osnovnoj školi, tokom časova fizičkog vaspitanja, osjećao sam premor i čudne pojave u predjelu grudnog koša, ali dijete kao dijete, nisam tome tada toliko davalo na značaju. Nakon kraćeg odmora nastavljao sam da skačem i bavim se fizičkim aktivnostima kao i ostala djeca. Premor je nastajao najviše tokom trčanja, a prve aritmije pojavile su se nakon naglog saginjanja. To nisam odmah shvatio, već vremenom, kada su se takve situacije ponavljale dosta puta.
Vezivanje pertli, naglo saginjanje po predmet koji je ispao, brzo konzumiranje hrane – sve je to, kada sada gledam iz ove perspektive, dovodilo do aritmija, koje bi prolazile nakon petnaestak minuta. Poslije toga sam se osjećao uglavnom izmoreno i nemoćno, a bolovi su se širili u ramenom dijelu, plećkama i vratu. Već u petnaestoj godini, odnosno prvoj godini srednje škole, potražio sam ljekarsku pomoć. Pedijatar mi je tada prepisao, bez posebnih pregleda, jedan lijek za kontrolu aritmija. Taj lijek je simpatolitik, neselektivni beta-blokator, koji se koristi za tretiranje hipertenzije, anksioznosti i panike. Mala doza, po četvrtina ujutro i naveče.”
Aritmije su bile sve učestalije
“Nisam nikada ležao u bolnici zbog aritmija, ali sam nakon desetak godina shvatio da moram da potražim pomoć kardiologa, jer doza leka koju sam tada dobio bila je nedovoljna za sve češće i jače aritmije. Vremenom sam sam povećavao dozu na po jednu ujutro i naveče. Kupovao sam lijek i tako na svoju ruku održavao terapiju koju mi je pedijatar odredio, što naravno, sa ovog stanovišta ne preporučujem nikome. Odlazak kod kardiologa nije mi doneo ništa novo po pitanju dijagnoze, već samo potvrdu da mi je srce u redu – sve je u redu. Eto, samo tahikardija praćena aritmijama i novi lijek sličan prethodnom, također blokator.
Uzimao sam ga sve više, jer su aritmije bivale sve učestalije. Kada popijem lijek, nakon dvadesetak minuta osjećam se bolje i to je trajalo godinama. Ja i ljudi u mojoj okolini smatrali smo i tvrdili da sam nasledio od oca srčano oboljenje, jer je on već u 48. godini preminuo nakon dva uzastopna infarkta, a prije toga imao tešku operaciju srčanih zalizaka i ugrađen pejsmejker. Prihvatio sam da sam to genetski naslijedio i bojao se da ću, kao i on, rano preminuti. Kako su godine odmicale, osjećao sam sve veći strah i zabrinutost.”
U pitanju je bila druga dijagnoza – želudac je zapravo sve vrijeme pravio probleme
“Prije četiri godine imao sam sve češći visok krvni pritisak i aritmije koje više nisu bile naivne, već toliko jake da se puls i pritisak gotovo nisu mogli izmjeriti. Završio sam kod kardiologa na Bežanijskoj kosi, gdje su mi jedva spustili pritisak i primili me na bolničko liječenje. Nakon što je stanje dovedeno u red, doktor me pustio kući uz preporuku da u narednim danima uradim sve moguće analize. Uradio sam sve kod najeminentnijih stručnjaka, koji nisu mogli naći manu na srcu, već su samo potvrdili postojanje aritmija koje traju i po osam sati. Udari su bili najprije jaki, potom slabiji, ali su totalno iscrpljivali tijelo. Bolovi u mišićima bili su nesnosni. Pregledi su pokazali da je želudac toliko podignut da je bukvalno ispod rebra u predjelu srca. Ustanovilo se da želudac stvara pritisak na dijafragmu, što izaziva aritmije i tahikardije. Odmah sam počeo sa novom terapijom koju pijem i danas.”
Promjena ishrane
“Moralo se dovesti u red i ishranu. Hranu koja se teško vari morao sam isključiti i pripremiti se da doživotno jedem ono što se lakše vari i što ne opterećuje želudac. Prirodno, zbog posla, ishrana mi nije uvek uredna. Ustajem rano oko 6–7h i trudim se da tada pojedem nešto lagano. Popodne ručam kuvano uz supu ili čorbu, večere su lagane, uglavnom salate, bez hleba. Ne pijem gazirane napitke i pokušavam da obroke organizujem u skladu sa obavezama.
Prepisali su mi novi lijek i odredili datum za ablaciju – proceduru kojom se umanjuju simptomi atrijalne fibrilacije kao što su ubrzan i nepravilni rad srca, kratak dah i netolerancija na napor. Cilj ablacije je uspostavljanje normalnog srčanog ritma. Zbog prehlade procedura je odložena na tri mjeseca, tokom kojih sam, savjetovan od prijatelja i stručnjaka, provjerio stanje želuca i nastavio terapiju.“
