data-nosnippet>
Omar me još više volio zbog ovog sporta. Kad sam ga odveo u Zagreb u American Top Team, to mu je bio najsretniji dan u životu. Posebno se družio s braćom Sičaja, a htio je da se vratim i da se borim, kaže Selver Mahmić.
Prije tri godine Selver Mahmić odradio je svoju prvu borbu u kavezu FNC-a, u polufinalu “Armagedon” turnira, koju je završio nokautom nakon samo 41 sekunde. Tada je radio kao profesionalni vatrogasac i na treninge u zagrebački American Top Team dolazio autobusom, kamionom ili s prijateljima. Od tog meča, kako kaže, proživio je još jedan cijeli život.
Dvije godine nije ga bilo u sportu, a sada se vraća u trenutku kada mora pokazati sebi – i onome koji ga gleda s boljeg mjesta – da je borac. Snagu za to nosi iz djetinjstva, odrastanja na selu u poslijeratnom okruženju.
Maglaj je prošao ratna razaranja, poplave 2014. godine, dane potpune odsječenosti, ali uvijek se dizao iz svega. Selver živi u selu Ulišnjak, gdje je i odrastao. Poslijeratno djetinjstvo obilježile su teške priče, stradanja, mine, prijatelji bez očeva. Borbeni duh, kaže, ostao je u svima njima.
Radio je mnogo s ocem – cijepao drva, nosio sijeno, pomagao roditeljima. Ta svakodnevica donijela mu je disciplinu i radnu etiku. Na improviziranom cirkularu nastali su prvi mišići, a inspiraciju je pronalazio gledajući borce poput Mirka Filipovića.
Prvi susret s MMA-om dogodio se sasvim slučajno – dok je bacao sijeno. Prijatelj koji je trenirao MMA primijetio je njegovu snagu i pozvao ga na trening. Kada je otvoren prvi MMA klub u Maglaju, velik broj djece iz Ulišnjaka krenuo je trenirati. Na treninge je često išao biciklom, iako su počeci bili teški.
Vremenom je sazrijevao i sportski i životno. Nastupio je na FNC-ovom “Armagedon” turniru, shvatio važnost kategorije u kojoj se bori i potrebe za disciplinom u profesionalnom sportu, ali i važnost toga da se ne zaboravi gdje je sve počelo.
Najveći preokret u njegovom životu dogodio se zbog sina Omara. Dječak se dugo borio s teškom bolešću. Pokušalo se sve – liječenje, operacije, putovanja – ali je Omar u rujnu preminuo.
MMA zajednica dala je ogroman doprinos u borbi za Omarovo liječenje. Selver ističe da ga je upravo sin naučio da bude borac i da nikada ne odustaje. Omar je prošao sedam operacija, a nakon svake je izlazio snažan, bez neuroloških posljedica, zadivljujući ljekare širom svijeta. Bio je, kako kaže, posebno dijete – snažnog karaktera i nevjerovatne energije.
Iako je mogao odustati, Selver nije napustio sport. Omar je volio MMA, volio je treninge, atmosferu, borce. Posebno mu je značilo vrijeme provedeno u zagrebačkom American Top Teamu. Htio je da se njegov otac vrati i da se bori.
Zbog liječenja i bolesti, jedan ranije dogovoren meč nije mogao odraditi. Sada, kaže, ima novu priliku – i jasnu motivaciju.
– U njegovo ime ću se boriti. Kroz život iz teških iskustava možete izvući snagu ili odustati. Ja sam izabrao snagu. Imao sam motivaciju i prije velikih dvorana, prije FNC-a, i danas je imam – zaključuje Selver Mahmić.
