data-nosnippet>
U vremenu u kojem se često govori o razlikama i podjelama, Cazin je pokazao ono najvažnije – snagu zajedništva, solidarnosti i istinske ljudskosti. Građani ovog krajiškog grada udružili su se s jednim plemenitim ciljem: da samohranoj majci Zinajdi Šekić i njenim sinovima obezbijede ono što im je najpotrebnije – siguran dom.
Prema dostupnim informacijama, u narednom periodu trebala bi započeti izgradnja kuće koja će ovoj porodici donijeti prijeko potrebnu stabilnost, nadu i dostojanstven život.
U selu Puškari, daleko od reflektora javnosti i velikih priča, 39-godišnja Zinajda živi sa svoja dva malena sina. Njihova svakodnevica ne mjeri se planovima i željama, već tihom borbom za osnovne životne potrebe. Trenutno borave u tuđoj kući, bez sigurnosti i bez izvjesnosti šta donosi sutrašnji dan.
Zinajda je majka koja rijetko govori o svojoj boli. Ne traži mnogo – gotovo ništa. Oni koji je poznaju kažu da njen pogled govori više od riječi. Suze su postale tihe, jer kada svakodnevno razmišljaš hoće li tvoja djeca imati šta jesti, snaga za glasno plakanje odavno nestane.
Nedavno su njeni sinovi dobili bicikl. Mali, ali dragocjen poklon koji im je donio iskrenu dječiju radost. Ipak, ni ta radost nije mogla izbrisati stvarnost u kojoj porodica živi.
Posebno snažan trenutak prenijela je Zinajdina majka, koja često obilazi kćerku i unuke. Jedno naizgled obično pitanje – „Jesi kupila brašno?“ – dobilo je kratak odgovor: „Nisam. Nemam.“ U toj jednoj rečenici sažeta je sva težina njihove svakodnevice: glad koja ne pogađa samo tijelo, već i dušu, i briga koja ne prestaje ni kada padne noć.
Upravo zato odluka građana Cazina da se organiziraju i započnu izgradnju kuće ima nemjerljiv značaj. To nije samo gradnja zidova i krova, već stvaranje sigurnosti, osjećaja pripadnosti i budućnosti za dvoje djece koja zaslužuju odrastati bez straha.
Izgradnja doma za Zinajdu Šekić simbol je onoga što jedna zajednica može postići kada se vodi srcem. Svaki kamen koji bude ugrađen nosit će u sebi dobrotu ljudi koji nisu okrenuli glavu. Ovo nije priča o siromaštvu – ovo je priča o humanosti, solidarnosti i nadi koja još uvijek ima čvrste temelje.
