data-nosnippet>
Hrvatski pustolov i najpoznatiji travel bloger Balkana, Kristijan Iličić, u Zagrebu se susreo s Mariom Kokorušem – jednim od dvojice državljana Bosne i Hercegovine koji su nedavno preživjeli otmicu u Maliju.
“Mario živi i radi u Njemačkoj. Došao je u Zagreb kako bi mi se zahvalio za sve što sam radio za njega i njegovu porodicu dok se danima nije znalo jesu li živi, gdje se nalaze i hoće li se ikada vratiti kući. Do jučer se nismo poznavali. Prvi put smo sjeli za isti stol, razgovarali bez straha i bez onog osjećaja da svaki sat može donijeti još goru vijest”, ispričao je Iličić.
Za Marija i njegovog prijatelja saznao je kada mu se, dva dana nakon njihovog nestanka, javila Marijeva supruga u potpunoj panici. Putovali su iz Bamaka prema Moptiju, a kontakt je naglo prekinut. “Odmah sam pokrenuo sve svoje kontakte u regiji i istog dana saznao da se dogodio oružani napad i da su oteti”, naveo je hrvatski putnik.
Mario, strastveni avanturist koji je već posjetio više od stotinu država, tek je u razgovoru otkrio veličinu straha i brutalnosti kroz koju su prošli. Nakon otmice, satima su ih prevozili kroz pustinju i nenaseljena područja, sve dublje ka sjeveru Malija. Potom su ih prebacili na brod i danima vozili uskim, udaljenim pritokama rijeke Niger – kroz krajeve bez puteva i bez ikakvog signala. “Premještali su ih iz kampa u kamp, spavali su na zemlji, pod otvorenim nebom, pod nadzorom teško naoružanih ekstremista.”
U zatočeništvu su sreli pripadnike malijske vojske, lokalne civile, ali i strance – ljude koji su u zatočeništvu bili mjesecima, neki i godinama. U jednom kampu zatekli su grupu Kineza koji su pokušali pobjeći. “Dvojicu su uhvatili i brutalno pretukli, a za drugu dvojicu se ne zna šta se dogodilo”, kaže Iličić. Neki zatočenici bili su godinama vezani lancima za drvo, prikovani na jednom mjestu.
“Natjerali su ih da kopaju grobove i svakog dana ponavljali da će umrijeti. Dok sam slušao Marija, ponovo sam shvatio koliko je tanka granica između života i smrti u tim dijelovima svijeta. Koliko malo treba da se putovanje pretvori u tragediju iz koje se ne vratiš”, ističe.
Iličić je i sam prolazio kroz ta područja, još sjevernije, još dublje u zone pod potpunom kontrolom ekstremističkih grupa. “Vozio sam se brodom od Timbuktua do Moptija punih 50 sati, skriven ispod deka, dok je moj vodič više puta razgovarao s naoružanim teroristima. Danas shvatam – malo je trebalo da i moja priča završi potpuno drugačije.”
Na kraju je dodao da mu je neizmjerno drago što je napokon upoznao Marija, te što je on danas živ, slobodan i sa svojom porodicom. “Vjerujem da će mu život od sada imati potpuno novu vrijednost.”
