Potresna objava prijatelja Aldine Jahić: “Niko ne zaslužuje da bude ubijen kao lovina”

Potresna tragedija u Mostaru otvorila je rane i srca onih koji su poznavali Aldinu Jahić. Njen prijatelji, slomljen bolom, podijelio je iskrenu i emotivnu objavu u kojoj ističe koliko je Aldina bila posebna osoba, koliko je dobrota i posvećenost koju je unosila u živote ljudi oko sebe činila njen svijet ljepšim — i koliko je nepravde učinjeno kada je nasilno oduzet njen život.

“Aldina Jahić je bila osoba koja je zaslužila sve što je imala. Zaslužila je to svojim radom, posvećenošću, inteligencijom i dobrotom. Jedino nije zaslužila da bude ubijena. Ubio ju je Anis Kalajdžić, koji ju je s pištoljem proganjao kroz grad, da bi je na kraju ubio u toaletu ugostiteljskog lokala.

Aldina ovo nije zaslužila. Niko ne zaslužuje da bude ubijen kao lovina, pa čak ni čovjek koji ju je ubio. On zaslužuje da živi još stotinu godina, suočen sa svojim zločinom.

U bijesu koji osjećam, kulja mnoštvo misli, između ostalog i da ovo nije izolovan slučaj, već jedna karika u nizu zla našeg društva, karika koja je svojim pucanjem odnijela Aldinin život.

I opet se sjetim da smo mogli imati zakon o femicidu, ali ga nemamo zbog određenih nevladinih organizacija, koje su isprepadane za našu tradiciju ustale protiv njegovog usvajanja. I nema veze što bi ovo bio zakon Republike Srpske, a Aldina je ubijena u Federaciji, jer sve je međusobno povezano, a od bilo kog zakona mnogo je važniji poguban i nakaradan narativ koji te organizacije predstavljaju, da je zaštita žene napad na tradiciju. I u ovom trenutku, ne mogu a da ne mislim da su ti branitelji naše tradicije jednako krivi za Aldinino ubistvo kao i Anis Kalajdžić. Da, VI ste krivi što ubijanje žena negirate, a njegovu prevenciju smatrate ugrožavanjem tradicije. VI ste krivi što svoju naopaku viziju tradicije branite tijelima ubijenih žena, VI ste ubili Aldinu, i poput njenog ubice i VI ćete morati da živite s tim.

Draga Aldina, ti si bila dokaz koliko ljudi mogu da budu dobri, tvoj ubica je dokaz koliko ljudi mogu da budu zli. Obogatila si svakoga ko te je poznavao, a on nas je sve osiromašio. Uvijek ću te pamtiti nasmijanu i veselu, kakva si uvijek bila kad se sretnemo, kakva si bila i onog dana kad smo se družili u Pragu, pili kafu, razgovarali o životu i šalili se. U mom sjećanju zauvijek ćemo sjediti u tom praškom kafiću i smijati se. Počivaj u miru, dobra dušo moja.”