data-nosnippet>
Tragični požar koji je odnio živote u Domu penzionera u Tuzli ponovo je otvorio bolno pitanje: kako je moguće da ljudi koji plaćaju više od hiljadu maraka mjesečno žive u uvjetima koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo?
Prema zvaničnim podacima, smještaj u ovoj ustanovi nudio se u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama s kupatilima, centralnim grijanjem i balkonima. Cijene su, međutim, bile daleko od simboličnih, a uslovi, sudeći prema fotografijama i svjedočanstvima, daleko od onoga što se plaćalo.
Cijene smještaja po osobi
- Pokretne osobe (prva kategorija)
- dvokrevetna soba – 1.050 KM mjesečno
- jednokrevetna soba – 1.300 KM mjesečno
- Polupokretne i nepokretne osobe (druga kategorija)
- dvokrevetna soba – 1.450 KM mjesečno
- jednokrevetna soba – 1.550 KM mjesečno
- Osobe s demencijom, Parkinsonovom ili Alzheimerovom bolešću
- dvokrevetna soba – 1.450 KM mjesečno
- jednokrevetna soba – 1.650 KM mjesečno
Korisnici koji su hranjeni putem nazogastrične sonde plaćali su 1.500 KM, a uz to se dodatno naplaćivalo 150 KM mjesečno za pelene, katetere, stome i hemoterapiju.
Luksuz na papiru
U promotivnim opisima doma navodi se da su u cijenu uključeni tri obroka dnevno, primarna zdravstvena zaštita, nadzor osoblja, šišanje, brijanje, kupanje slabo pokretnih osoba, te društvene aktivnosti i izleti.
No, stvarnost je, prema riječima volontera i bivših korisnika, izgledala potpuno drugačije.
Društvene mreže preplavili su komentari i fotografije koje prikazuju vlagu u sobama, zapuštene toalete i obroke koji se teško mogu nazvati hranom.
Upozorenja su postojala
Na katastrofalno stanje u domu još prije dva mjeseca upozoravala je tuzlanska vijećnica Dragana Berberović Gagro (Naša stranka), objavivši fotografije koje su već tada pokazivale realnost – vlaga, neurednost i siromašni obroci.
