data-nosnippet>
Na današnji dan, prije dvije godine, 11. augusta 2023., Bosnu i Hercegovinu i region potresao je jedan od najmonstruoznijih zločina u novijoj historiji. Nermin Sulejmanović je na društvenim mrežama uživo prenosio brutalno premlaćivanje svoje nevjenčane supruge Nizame Hećimović, pred očima njihovog maloljetnog djeteta. Snimak, koji je u tren oka obišao društvene mreže, šokirao je javnost i postao simbol borbe protiv femicida i nasilja nad ženama.
Istog dana Sulejmanović je ubio još dvije osobe – Džengiza i Denisa Ondera – te ranio troje ljudi. U krvavom pohodu krenuo je od kuće Nizamine tetke, gdje je ona pokušala pronaći utočište. Premlaćivanje je nastavio u vikendici u naselju Sibovac, gdje ju je na kraju hladnokrvno usmrtio hicem iz pištolja. Potom je u Gradačcu pucao na Denisa Ondera, a zatim i na njegovog oca Džengiza, ranivši i njegovu suprugu Harisu.
Koliko bi žrtava bilo još da mu trgovac u prodavnici lovačke opreme nije prodao startnu municiju umjesto prave, ostaje nepoznato. Ipak, Sulejmanović je uspio raniti policajca, a potom se, nakon što je lociran i opkoljen na farmi u Ledenici Donjoj, ubio.
“Niko nije odgovarao”
Nizamina tetka, Zijada Vuković-Pamuković, i danas teško podnosi sjećanja na tih sedam dana u kojima je, kako kaže, bilo dovoljno vremena da nadležne institucije spriječe tragediju.
– Svako jutro, kad se probudim, imam osjećaj da je tu negdje, da plače, a ja joj ne mogu pomoći. Niko ništa nije uradio tih dana, a svi su znali za prijetnje. Vjerovala sam policiji kada su rekli da su blizu i da će pomoći – govori Zijada, ne krijući ogorčenje što za sve ove smrti niko nije krivično odgovarao.
Sadržaj telefona – i dalje nepoznat
Posebnu sumnju porodice izaziva činjenica da sadržaj Sulejmanovićevog mobilnog telefona, poslanog na vještačenje, ni do danas nije otkriven. Ključno pitanje je – ko mu je dojavio gdje se Nizama nalazi noć prije ubistva. Odgovora, dvije godine kasnije, još nema.
Bol i borba za promjene
Zijada Vuković-Pamuković i dalje živi u kući u kojoj se tragedija odigrala. Dani augusta su joj najteži u godini, ali poručuje da neće odustati od borbe za sistem koji će reagirati brže i efikasnije kako bi se spriječili novi slučajevi femicida.
– Sama ne mogu promijeniti svijet, ali neću odustati. Previše je žrtava već palo. Vrijeme je da se probudimo – kaže.
Ovaj zločin ostaje bolan podsjetnik na propuste institucija i na gorku istinu da, bez sistemskih promjena i odgovornosti, riječi “nikada više” ostaju samo prazno obećanje.
