data-nosnippet>
Zagreb/Sarajevo – Odluka predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića o zabrani vojne saradnje s Izraelom, donesena još u maju ove godine, tek je sada dospjela u javnost – i to zahvaljujući otkriću RTL televizije. Ova vijest ne samo da baca novo svjetlo na unutrašnje političke tenzije unutar hrvatskog državnog vrha, već i jasno pozicionira Milanovića kao jednog od najglasnijih evropskih lidera koji se otvoreno suprotstavljaju izraelskoj ofanzivi u Gazi.
Tiha odluka, snažna poruka
Prema informacijama RTL-a, Milanović je premijera Andreja Plenkovića o svojoj naredbi obavijestio 23. maja na sjednici Vijeća za odbranu. Iako Ministarstvo odbrane pokušava umanjiti značaj poteza tvrdeći da “formalna vojna saradnja s Izraelom nije ni postojala”, izvori bliski RTL-u potvrđuju da su nakon ove odluke otkazani konkretni sastanci i razmjene iskustava s izraelskim vojnim strukturama.
U vremenu kada se većina evropskih država drži uzdržano u ocjenjivanju izraelskih vojnih poteza, Milanovićeva zabrana dobija na težini – i kao politički signal i kao moralni čin.
“S Izraelom ne treba imati posla”
Za razliku od Plenkovićeve vlade, koja nastoji zadržati diplomatsku liniju u skladu s politikom Evropske unije, predsjednik Milanović je od početka izraelsko-palestinskog sukoba zauzeo izuzetno kritički stav prema Tel Avivu.
– “Ta zemlja vodi politiku koja nije samo sporna – nego je opasna i neljudska. Hrvatska se mora postaviti na stranu prava, a ne sile,” poručio je Milanović ranije, pozvavši pritom i na zvanično priznanje Palestine kao suverene države.
Njegove izjave, koje mnogima u Briselu i Zagrebu zvuče kao diplomatski presedan, ne ostavljaju prostora za neutralnost. Milanović je, po svemu sudeći, odlučio da Hrvatska ne bude nijema u trenutku kada, kako on kaže, “nedužni ginu bez razloga”.
Sukob unutar državnog vrha
Ova odluka dodatno produbljuje već odavno poznati politički jaz između Milanovića i premijera Plenkovića. Iako obojica formalno predstavljaju vrh vlasti Republike Hrvatske, njihovi pristupi vanjskoj politici, naročito kada je riječ o Bliskom istoku, ne bi mogli biti različitiji.
Dok predsjednik vuče poteze koji imaju moralnu oštricu i nose snažan politički simbolizam, premijer balansira između diplomatskih protokola, evropske linije i pragmatičnih odnosa s vanjskim partnerima.
Da li Hrvatska ide sama?
Zabrana vojne saradnje s Izraelom, iako simbolična u vojnom smislu, vrlo je konkretna u diplomatskom značenju. Milanović je ovom odlukom poslao signal da Hrvatska, barem s njegovim potpisom, neće biti saučesnik u politici koju naziva “zločinačkom”. Pitanje koje se sada postavlja jeste: da li će se neko u Evropi usuditi slijediti taj primjer – ili će Hrvatska ostati usamljena u svom moralnom stavu?
U svakom slučaju, ova epizoda pokazuje kako vanjska politika jedne zemlje može biti dramatično podijeljena između institucija – i kako unutrašnje političke borbe nerijetko postaju geopolitičke poruke.
Dječak Amir ubijen nakon što je primio humanitarnu pomoć do koje je pješačio 12 km
