Luku ne možemo da vratimo, sve i da se svi poubijamo. Mi nikada, ali nikada, nismo ni pomislili da se svetimo za njegovu smrt, a skoro svakodnevno dobijamo prijave od porodice djevojke koja je udarila kolima mog brata. Oni nas prijavljuju policiji jer se, kako kažu, osjećaju ugroženo zbog toga što smo na mjestu Lukinog stradanja podigli spomenik?!
Ovim riječima za Kurir počinje svoju ispovijest Dijana Jovović, sestra Luke Jovovića (15), koji je 30. aprila prošle godine poginuo u saobraćajnoj nesreći kada je na njega, dok je bio na motoru, kolima naletjela djevojka (23) u selu Ratkovo kod Odžaka.
– Nesreća se dogodila oko 21.30, na putu za Novi Sad. Naši roditelji su tada bili na svadbi, a Luka se provozao po selu motorom – kaže Dijana i objašnjava kako je došlo do kobne saobraćajke.
– Moj brat se kretao svojom trakom i vozio je 51 kilometar na sat, kako je kasnije i utvrđeno, a kada je uočio automobil, počeo je da koči i spustio je brzinu na 31 na sat, dok je djevojka koja je upravljala “golfom” samo naglo skrenula sa puta u svoje dvorište i direktno mu zagradila pravac – objašnjava sestra nastradalog Luke.
Ona navodi da je kasnije utvrđeno da nije dala migavac u kom pravcu želi da skrene.
Dok je vozila slušala je glasno muziku, jela u kolima, nije dala migavac, čak nije ni pogledala da li ispred nje ili iza ima nekog, nego je samo oštro skrenula. Luka nije mogao da je izbjegne i direktno se zakucao u auto, pa odletio preko krova 10 metara – kaže tužnim glasom Dijana:
– Djevojka mu nije ni prišla, već je pobjegla u kuću, jer se nesreća desila ispred njene kuće. Komšije su čule udarac, izašle i pozvale Hitnu pomoć i policiju.
Od tada kreće njihova borba za pravdu, ali i spokojan život.
– Dok se Luka borio za život, nas je čuvala policija! Zamislite kako bizarno, mi se molimo da on preživi, a policija nas čuva dvije nedjelje, jer se porodica djevojke boji za svoj život, jer su čuli da mi navodno želimo da se osvetimo?! – navodi Dijana i dodaje “da o tome nikad nisu ni razmišljali, jer nisu takvi ljudi”.
Čak ni ljudski nisu upitali kako je dijete dok je bio u bolnici, a bio je devet dana u komi. Kada je umro ni saučešće nam nisu izjavili. Sada ne možemo u miru ni da žalimo za njim – priča sestra i kaže da su podigli spomen-ploču na mjestu Lukine pogibije, što je preko puta kuće osumnjičene. Kaže da kada god odu da zapale svijeću, dobiju policijsku prijavu.
Nemamo nikakav kontakt s tom porodicom, niti želimo, a na snazi imamo mjeru zabrane prilaska svim članovima i možemo da odemo u zatvor. To je apsurd, jer mi tim ljudima niti prilazimo, niti im se obraćamo. Ne znamo zašto se oni osjećaju ugroženo, kada mi samo žalimo za našim Lukom i mirno i tiho mu palimo svijeće – pita se ona.
Izvor: Kurir
