Užasan zemljotres koji je pogodio Tursku ugasio je i život jednog dječaka srpskog porijekla. Pod ruševinama zgrade u kojoj su živjeli u Iskenderunu, kako nezvanično saznaju Novosti, zauvijek je zaustavljeno djetinjstvo osmogodišnjeg Robina Pejkovića.
Osmogodišnjak je nastradao u ruševinama zgrade u zagrljaju majke Sane koja je povrijeđena i zbrinuta u jednoj od bolnica ovog lučkog grada. Povrede su bile takve da je maleni Robin podlegao na mjestu. Nije bilo spasa ni u maminom zagrljaju, koja je pokušala da ga te noći, dok je spavao, rukama i tijelom zaštiti.
Napomena: Fotografije u tekstu prikazuju užas zemljotresa u Turskoj, ne konkretno mjesto gdje je zatrpan dječak o kojem se govori u članku
Oca Igora, koji je rodom iz Kragujevca, bolna vijest je zatekla u Meksiku gdje sada radi. Vijest je zatekla najbliže Igorove rođake u Kragujevcu i Beogradu.
– Bio je izuzetno pametno i lijepo dijete. Plavokos, vedar, pravi anđeo… Svi smo ranjeni jer je često dolazio u Srbiju. Ponekad sa majkom, a češće sa oba roditelja. Uvijek smo se radovali njihovim dolascima i odmorima koje smo zajedno proveli. Bio je sa nama tokom novogodišnjih praznika, pa još nismo ni navikli bez njega, a sada se, eto, zauvijek rastadosmo – ispričao je vidno potresen Igorov brat od tetke Saša Joksimović.
Otac Igor je zanijemio od bola.
– Igor je jedva govorio. Ovo ga je slomilo. Prosto čovjek nema riječi da opiše nesreću koja nas je zadesila – jedva progovara i Saša.
Igora je put iz Srbije, iz Kragujevca, odveo u Iskenderun, na obale Egejskog mora. Dobio je posao, kao mašinski inženjer, u jednoj evropskoj kompaniji. Tamo je ubrzo i upoznao svoju Semu, profesorku engleskog iz Iskenderuna. Kako se kompanija u kojoj je radio pomijerala tako je i njih kroz svijet vodio put. Turska pa Amerika.
U Americi se rodio i njihov Robin u septembru 2014. godine. Kada je uveliko kotrljao svoje lopte, zakotrljao se i novi put zbog Igorovog posla. Nova adresa, Rusija, a poslije izvjesnog vremena vratili su se u Tursku, gdje su nastavili život prepun ljubavi, sreće i planova. Velika podrška bila im je Semina porodica, posebno Robijeva baka. Kada je maleni ušao u petu godinu, tata je ponovo morao na put.
Posao ga je odveo u Meksiko, a mama i on ostali su u Iskenderunu. Robin je tu krenuo u školu i prepolovio drugi razred. Bili su u svom domu kada se snažno zatresao grad.
– Ne mogu ni da zamislim Senin i Igorov bol za djetetom – kaže kao za sebe Saša Joksimović. – Ne mogu ni da zamislim kako će im život trajati bez njihovog malog anđela. Stvarno je bio kao anđeo. Po svemu je bio takav. Bio je ukras u našim kućama, velika radost i Igorovoj majci Slobodanki i bratu Aleksi koji žive u Kragujevcu.
Maleni Robin Pejković sahranjen je na pravoslavnom groblju u Iskenderunu. Opelo je služio grčki sveštenik. Na vječni počinak dečaka zauvijek usnulog u maminom naručju ispratili su ga njegovi najbliži, tata Igor i mama Sena. Tuga ovih ljudi utopila se u slike sveopšte nesreće i užasa: u trenutku kada je sahranjivan plavokosi dječak porijeklom iz Srbije, sahranjivalo se na sve strane u ovom lučkom gradu.
Izvor: novosti.rs
