Foto: Selma Muminović
Priča koja je pred vama demantovaće sve one koji tvrde kako u Bosni i Hercegovini nema posla, te kako razmišljaju da napuste svoju domovinu, te krenu “trbuhom za hljebom”. Životni put ove uspješne dame nije bio nimalo lak, ali je bila istrajna i uporna u želji da od ništa napravi nešto i uspjela je, što potvrđuje onu staru izreku “ko hoće nađe način, a ko neće nađe ispriku”.
Selvedina Kazazović će 25. decembar, te 2016. godine pamtiti do kraja života, kao jedan od najsretnijih dana u svom životu. Bio je to dan kad je počela nova etapa u njenom životu. Naime, tad se učlanila u Oriflame, gdje dvije godine poslije radi kao menadžer u Oriflame-u.
“Počela sam zbog Wellnes proizvoda koji su mi bili potrebni za zdravlje. Naime, imala sam saobraćajnu nesreću, poslije koje sam bila devet sati u komi, dvije operacije po istom rezu, preživjela bakteriju serratia marcens, ležala sam dva i po mjeseca na ortopediji, četiri i po mjeseca u kolicima i tri i po mjeseca fizikalne terapije na Institiutu na Ilidži. Zbog svog lošeg stanja u organizmu, bila mi je potrebna omega koju sam kupovala u našim apotekama, ali mi je teško padala na želudac jer mi je, zbog silnih lijekova koje sam primala, želudac bio oštećen”, priča nam Selvedina na početku razgovora i objašnjava:
“Sa prijateljicom sam otišla na Wellnes druženje gdje sam probala njihovu (Oriflame op.a) omegu koja mi je toliko prijala, kao da sam uzela cedevita bombonu. Zato sam je nastavila redovno koristiti. Nakon mjesec dana korištenja više mi nisu bila potrebna nikakva ortopedska pomagala. Počela sam da se krećem bez štaka, poslije sam nastavila ići na njihova druženja i prepoznala poslovnu priliku za zaradu. Prije godinu, počela sam ozbiljno da radim i da gradim vlastiti biznis. U svom mrežnom marketingu imam preko 100 dama sa kojima sarađujem… Poslije godinu i po saradnje, a pola godine intenzivnog rada proglasili su me liderom”, ponosno ističe danas zadovoljna i uspješna gđa Kazazović.
Svoju priču odlučila je ispričati kako bi stavila do znanja svima koji u BiH svakodnevno kukaju “kako nema posla”, da se može raditi i da posla ima kad postoji želja, volja, htjenje:
“U ovaj posao sam ušla bez ikakvih ulaganja i izuzetno brzo napredovala. Danas mogu reći da sam riješila zdravstvene probleme i postigla svoj cilj, ali i ušla u kvalifikaciju za direktora”, ponosno završava ova hrabra dama iza koje je put koji nije bio posut ružama, ali je ona uspjela da ih stvori.
Selvedina je primjer da žena može biti istovremeno uspješna poduzetnica, supruga, majka, ali i domaćica. Dokazuje da svako može uspjeti sa trudom i radom, te da su rezultatiti, prije ili kasnije, neizbježni.
.
.
.
