Stanimir Brajković (74) završio u zatvoru zbog petarde, a potom ubijen u ćeliji: Dvije istrage otkrile stravične propuste

Smrt 74-godišnjeg Stanimira Brajkovića u Kazneno-popravnom zavodu Padinska Skela jedan je od najpotresnijih slučajeva nasilja iza zatvorskih zidina u Srbiji. Penzioner, koji je u zatvor dospio zbog neplaćene kazne za bacanje petarde, preminuo je 4. februara 2024. godine nakon višesedmičnog zlostavljanja kojem je, prema rezultatima istrage, bio izložen od svojih cimera.

Slučaj je otvorio i ozbiljna pitanja o odgovornosti zatvorskih službenika. Istraga je pokazala da su postojali znakovi nasilja i vidljive povrede, ali da nadležni u ustanovi nisu pravovremeno reagovali kako bi zaštitili starijeg zatvorenika.

Zbog njegove smrti pokrenuta su dva odvojena sudska postupka. Jedan protiv trojice zatvorenika osumnjičenih za zlostavljanje i ubistvo, a drugi protiv zaposlenih u zatvoru zbog nesavjesnog postupanja u službi.

Sudski epilog donio je izuzetno stroge kazne: glavni optuženi Dalibor Petrović pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor, dok su druga dvojica dobila po 20 godina robije. U zasebnom postupku zatvorska ljekarka i vođa smjene prvostepeno su osuđeni na zatvorske kazne.

Kako je penzioner završio iza rešetaka zbog petarde?

Priča o Stanimiru Brajkoviću počela je posljednjeg dana 2020. godine, tokom novogodišnjeg slavlja. Prema podacima iz sudske presude, on je 31. decembra oko 13 sati s terase svog stana zapalio i bacio petardu.

Snažan prasak uznemirio je prolaznike, među kojima su bili roditelji s bebom. Zbog tog događaja protiv Brajkovića je pokrenut prekršajni postupak.

Prekršajni sud u Mladenovcu prvobitno mu je izrekao novčanu kaznu od 10.000 dinara. U obzir su uzete olakšavajuće okolnosti, uključujući činjenicu da je riječ o čovjeku slabijeg imovinskog stanja koji ranije nije bio prekršajno kažnjavan.

Međutim, nakon žalbe kazna je povećana na 30.000 dinara, uz rok za uplatu od 15 dana.

Kako nije imao novac da plati iznos, novčana kazna zamijenjena je zatvorskom. U januaru 2024. godine Brajković je upućen u KPZ Padinska Skela kako bi kaznu odslužio iza rešetaka.

Soba broj 14 postala mjesto višesedmičnog zlostavljanja

Umjesto da bude smješten u odgovarajuće odjeljenje za osobe koje služe kaznu zbog lakših prekršaja, 74-godišnji penzioner našao se u zatvorenijem dijelu ustanove, u sobi broj 14.

Tamo je dijelio prostor s trojicom mlađih zatvorenika: Daliborom Petrovićem (22), Sašom Stankovićem (20) i Srećkom Stefanovićem (20).

Prema nalazima istrage, zlostavljanje je počelo nakon što je Brajkoviću ponestalo novca na računu zatvorske kantine. Dok je imao sredstva, cimeri su ga primoravali da im kupuje hranu, kafu i cigarete. Kada više nije mogao ispunjavati njihove zahtjeve, počeli su ga svakodnevno maltretirati.

Istraga je utvrdila da su ga zatvorenici udarali, ponižavali i psihički zlostavljali. U pojedinim slučajevima prisiljavali su ga na postupke koji predstavljaju teško ponižavanje ljudskog dostojanstva, a nasilje je uključivalo i seksualno zlostavljanje.

Posebno uznemirujuće bile su prijetnje kojima su pokušavali spriječiti starca da prijavi ono što mu se događa. Prijetili su mu da će nauditi njegovoj unuci ukoliko se obrati zatvorskim službenicima.

Zbog straha, Brajković je na pojedinim pregledima govorio da je sam pao u kupatilu, iako su njegove povrede ukazivale na mnogo ozbiljniju situaciju.

Dvije istrage nakon smrti zatvorenika

Nakon što je Brajković preminuo 4. februara 2024. godine, Više javno tužilaštvo u Beogradu pokrenulo je opsežnu istragu.

Ubrzo je postalo jasno da se odgovornost ne odnosi samo na trojicu zatvorenika s kojima je dijelio sobu. Istražitelji su ispitivali i postupanje zaposlenih u KPZ-u, zbog čega su formirana dva odvojena predmeta.

U prvom postupku obuhvaćeni su Dalibor Petrović, Saša Stanković i Srećko Stefanović. Teretili su se za teško ubistvo u saizvršilaštvu, uz posebno teške okolnosti nasilja nad starijim zatvorenikom.

Drugi postupak odnosio se na pet zaposlenih u zatvoru. Među optuženima su bili zatvorska ljekarka Vesna Sredojević, vođa smjene Slađan Kovačević i komandiri obezbjeđenja Dušan Komazec, Stefan Pavlović i Zoran Krstić.

Na teret im je stavljeno nesavjesno postupanje u službi sa smrtnom posljedicom. Tužilaštvo je smatralo da nisu poduzeli potrebne mjere kako bi zaštitili Brajkovića, iako su postojali pokazatelji da je izložen nasilju.

Snimci nadzornih kamera otkrili šta se događalo

Važan dio dokaznog postupka bili su snimci nadzornih kamera iz zatvora, koji su prikazani tokom suđenja zaposlenima u ustanovi.

Na jednom od snimaka, zabilježenom 1. februara, vidi se kako se Brajković teško kreće hodnikom, vuče noge i pridržava se za desnu stranu tijela. Jedan od cimera ga pridržava i usmjerava prema sobi.

Snimci su bili značajni i zbog utvrđivanja njegovog zdravstvenog stanja u danima prije smrti.

Posebno je analiziran pregled obavljen 3. februara. Prema navodima iz sudskog postupka, ljekarka Vesna Sredojević evidentirala je više povreda, među kojima su ogrebotina, podlivi i nagnječenja. Ipak, u dokumentaciji je navedeno da je Brajković pao preko kante za smeće.

Tužilaštvo je smatralo da pregled nije obavljen u skladu s potrebnim procedurama, da povrede nisu adekvatno dokumentovane i da nije prijavljena sumnja na nasilje.

Dan kasnije stanje penzionera se pogoršalo. Prema dostupnim informacijama, prebačen je u drugu sobu, a snimci su zabilježili njegovo iznošenje iz prostorije u ćebetu.

Kada je stigla Hitna pomoć, ljekari su mogli samo konstatovati smrt.

Obdukcijom je utvrđeno da je preminuo od posljedica teških povreda grudnog koša, uključujući višestruke prelome rebara i grudne kosti, uz unutrašnje krvarenje i gušenje.

Doživotni zatvor za glavnog optuženog

U postupku protiv trojice zatvorenika prvo je donesena prvostepena presuda u decembru 2025. godine. Dalibor Petrović osuđen je na 18 godina zatvora, Saša Stanković također na 18, dok je Srećko Stefanović dobio 19 godina.

Međutim, tužilaštvo se žalilo na odluku, nakon čega je Apelacioni sud u Beogradu preinačio presudu.

Dalibor Petrović pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor. Sud je ocijenio da je imao posebno značajnu ulogu u nasilju nad Brajkovićem i da je pokazao izrazitu bezobzirnost.

Saša Stanković i Srećko Stefanović pravosnažno su osuđeni na po 20 godina zatvora.

Petrović je tako postao 13. osoba u Srbiji kojoj je izrečena kazna doživotnog zatvora od njenog ponovnog uvođenja u zakonodavstvo.

Kažnjeni i zatvorski službenici

Odvojeni postupak protiv zaposlenih u KPZ-u također je dobio sudski epilog.

Viši sud u Beogradu je 1. novembra 2026. godine donio prvostepenu presudu prema kojoj je zatvorska ljekarka Vesna Sredojević osuđena na dvije i po godine zatvora, dok je vođa smjene Slađan Kovačević dobio godinu i po zatvora.

Trojica komandira obezbjeđenja oslobođena su optužbi u prvostepenom postupku.

Tokom suđenja posebno je naglašavano da obaveza zaštite života i zdravlja zatvorenika ne prestaje njihovim dolaskom u kazneno-popravnu ustanovu.

Slučaj Stanimira Brajkovića ostaje teško upozorenje na posljedice nasilja, ali i institucionalnog propusta. Čovjek koji je u zatvor dospio zbog neplaćene prekršajne kazne izgubio je život iza zidina ustanove koja je, između ostalog, bila dužna brinuti o njegovoj sigurnosti.