Nakon smrti Kristiana Periša otvorena nova pitanja o postupanju u psihijatrijskoj klinici: Staratelj iznio teške optužbe

Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru pokrenula je niz pitanja o načinu postupanja prema pacijentima u toj zdravstvenoj ustanovi. Dok javnost očekuje odgovore o okolnostima tragedije, pojavila su se i nova svjedočenja koja ukazuju na moguće ranije propuste i neprimjeren odnos osoblja prema osobama na liječenju.

Jedno od njih iznio je Leo Askar, staratelj člana porodice koji je više puta boravio u ovoj klinici. Prema njegovim tvrdnjama, iskustva njegovog štićenika ukazuju na to da slučaj Kristiana Periša možda nije bio izolovan incident.

Askar je za Dnevnik.hr govorio o, kako navodi, neprimjerenom ponašanju pojedinih zaposlenika, tvrdeći da je njegov štićenik tokom boravka u ustanovi više puta bio izložen grubom postupanju, fizičkom kažnjavanju i prisilnom vezivanju.

Posebno zabrinjavajuće su njegove tvrdnje da su se mjere sputavanja, prema onome što je saznao i čemu je svjedočio, ponekad primjenjivale i kada za to nije bilo opravdanog razloga.

„Jedna od doktorica koja je jučer izjavljivala da tehničari nisu krivi ista je doktorica koja smatra normalnim da njeni tehničari na odjelu šamaraju korisnike i da ih prisilno vežu bez razloga, samo zato što osoba želi razgovarati. I još, kada nemaju mjesta, onda pacijente vežu za radijator“, rekao je Askar.

Dodao je da, prema njegovom iskustvu, problem nije ograničen samo na pojedine medicinske tehničare, već da se odnosi i na postupanje dijela ljekarskog osoblja.

„Način na koji se ophode tehničari, ali i sami ljekari, ispod je svakog mogućeg nivoa normalnog medicinskog postupanja“, kazao je.

Tvrdi da je njegov štićenik bio vezivan i kada nije predstavljao opasnost

Askar navodi da je doktorica koja je primila Periša na hitnom prijemu ranije liječila i njegovog štićenika. Prema njegovim riječima, upravo je od nje čuo da se pacijenti ponekad premještaju na zatvoreni odjel ili prisilno sputavaju kada osoblju postanu naporni.

„Doktorica koja je primila Periša na hitnom prijemu liječila je mog štićenika. Čuo sam je kako govori da prisilno vežu i zatvaraju na zatvoreni dio odjela pacijente kada ih ne mogu slušati ili im idu na živce. Pacijentima terapiju proizvoljno mijenjaju i tehničari, a doktori, čak i kada znaju za to, podržavaju ih“, tvrdi Askar.

On kaže da je zbog načina na koji se postupalo prema njegovom štićeniku u više navrata reagovao, slao pritužbe i tražio zvanična objašnjenja od nadležnih u ustanovi.

Ipak, kako tvrdi, odgovori koje je dobio nisu otklonili njegove sumnje. Navodi da mu je telefonskim putem potvrđeno kako je jedan od tehničara ošamario njegovog štićenika, ali da su iz klinike istovremeno insistirali na tome da je postupanje bilo u skladu s pravilima struke.

Prema Askarovim riječima, njegov štićenik nije bio nasilan, ali je zbog svog ponašanja, koje opisuje kao znatiželjno i često zahtjevno za okolinu, navodno više puta bio vezivan ili premještan na zatvoreni odjel.

„On je samo bio dosadan. On je na nivou djeteta od oko 10 godina, stalno nešto ispituje i želi ili im kuca na vrata. U prijevodu, dosadan je. A njima je to naporno i vežu ga za krevet ili ga premjeste s otvorenog odjela na zatvoreni“, ispričao je.

Opisao i slučaj navodnog fizičkog kažnjavanja

Posebno težak dio njegovog svjedočenja odnosi se na tvrdnje o fizičkom kažnjavanju pacijenata. Askar je opisao jednu situaciju u kojoj je, prema njegovim navodima, njegov štićenik postavljao pitanja medicinskom tehničaru o sadržaju na njegovom telefonu i tome da li je konzumirao alkohol.

Kako tvrdi, tehničar je na to reagovao fizički.

„Eto, tehničar je bio pripit, a moj štićenik mu je pogledao u mobitel u dnevnom boravku gdje borave svi pacijenti i gledaju televiziju. Kako je bio znatiželjan, pitao ga je s kim se dopisuje i je li pio alkohol. Na to se ovaj ustao i nekoliko ga puta ošamario“, ispričao je Askar.

Dodao je da, prema njegovim saznanjima, to nije bio jedini slučaj u kojem je njegov štićenik navodno bio ošamaren.

Ove tvrdnje dodatno su otvorile pitanje načina na koji se u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan primjenjuju mjere ograničavanja kretanja i kako se osigurava zaštita dostojanstva i sigurnosti pacijenata.

Važno je naglasiti da su navedene optužbe iznesene u svjedočenju Lea Askara i da ih je potrebno posmatrati kao njegove tvrdnje, a ne kao utvrđene činjenice. Nakon smrti Kristiana Josipa Periša, međutim, one dodatno pojačavaju zahtjeve za transparentnim utvrđivanjem svih okolnosti i eventualne odgovornosti u postupanju prema pacijentima ove ustanove.