JEZIV ZLOČIN: Djevojku stavili u kutiju i živu zakopali u šumi, ostavili joj malo vode i otvor za zrak

Djevojku stavili u kutiju i zakopali u šumi: Ostavili joj malo vode i otvor za zrak

Otmica Barbare Džejn Mekl iz decembra 1968. godine ostala je upamćena kao jedan od najšokantnijih slučajeva u historiji Sjedinjenih Američkih Država. Tada dvadesetogodišnja studentica Univerziteta Emori oteta je iz motela u Atlanti, gdje je s majkom boravila nakon što se oporavljala od hongkonške gripe.

Drama je počela u ranim jutarnjim satima kada su na vrata njihove sobe pokucali naoružani muškarac i njegova saučesnica, predstavljajući se kao osobe koje istražuju navodnu saobraćajnu nesreću u kojoj je, kako su tvrdili, stradao porodični prijatelj. U želji da sazna više, Barbarina majka otvorila je vrata, nakon čega su napadači brzo preuzeli kontrolu nad situacijom. Barbaru su pod prijetnjom oružjem odveli u automobil i odvezli na nepoznatu lokaciju.

Ono što je uslijedilo šokiralo je cijelu američku javnost. Umjesto da djevojku drže u nekom skrovištu, otmičari su unaprijed pripremili posebnu kutiju od fiberglasa, u koju su je zatvorili, a zatim je zakopali ispod zemlje u šumskom području.

Unutar improvizovanog podzemnog skloništa ostavili su joj malu količinu vode i hrane, kao i cijev koja je služila za dovod zraka, kako bi mogla preživjeti dok od njene porodice budu tražili otkupninu. Od njenog oca, imućnog građevinskog investitora, zahtijevali su 500.000 dolara.

Nakon višednevne potrage i opsežne istrage, agenti Federalnog istražnog biroa (FBI) uspjeli su pronaći tragove koji su ih doveli do mjesta gdje je Barbara bila zakopana.

Poslije više od 80 sati provedenih ispod zemlje, pronađena je živa. Iako je bila iscrpljena, dehidrirana i psihički potresena, nije zadobila teže fizičke povrede. Kasnije je ispričala da ju je tokom zatočeništva održavala nada da će ponovo zagrliti svoju porodicu.

Istraga je ubrzo dovela do hapšenja oba otmičara, koji su potom osuđeni za ovaj zločin. Slučaj je godinama bio u središtu pažnje američke javnosti i smatra se jednim od najdramatičnijih primjera otmice sa sretnim završetkom.

Barbara je kasnije svoje potresno iskustvo opisala u knjizi, prema kojoj su snimljena i dva televizijska filma. Njena priča i danas se navodi kao jedan od najneobičnijih i najnevjerovatnijih slučajeva otmice u historiji Sjedinjenih Američkih Država, svjedočeći o izuzetnoj snazi, izdržljivosti i volji za preživljavanjem.