Odgajateljica odgovorila Veljku Ražnatoviću nakon polemike zbog kostima bubamare: „Djeca ne rade ništa neobično“

Slučaj iz vrtića „Plavi čuperak“ u Titelu, u Srbiji, izazvao je brojne reakcije nakon što je bokser Veljko Ražnatović javno izrazio nezadovoljstvo zbog kostima koji je njegov dvogodišnji sin Isaija dobio za vrtićku priredbu.

Dječak je, prema riječima njegovog oca, odabrao kostim bubamare čiji je donji dio izgledao poput suknjice. Ražnatović je zbog toga kritikovao postupanje zaposlenih u vrtiću, smatrajući da su odgajatelji trebali napraviti razliku između odjeće namijenjene dječacima i djevojčicama.

Njegovo obraćanje na društvenim mrežama pokrenulo je raspravu o odgoju djece, slobodi izbora, ulozi roditelja i načinu rada predškolskih ustanova. Dok su pojedini korisnici podržali Ražnatovićev stav, drugi su smatrali da je riječ o uobičajenoj dječijoj igri kojoj ne treba pridavati dodatno značenje.

Sada se o cijelom slučaju oglasila i odgajateljica Suzana Lazarević, koja je za Telegraf.rs iznijela svoje profesionalno mišljenje.

Odgajateljica: Djeca imaju pravo na izbor

Lazarević je naglasila da nije neposredno učestvovala u događaju u Titelu, zbog čega ne želi donositi konačne zaključke o postupanju konkretnih zaposlenica. Ipak, iz perspektive svog dugogodišnjeg iskustva smatra da odgajatelji u sličnim situacijama trebaju omogućiti djeci slobodu izbora.

Kako je objasnila, predškolski program podrazumijeva aktivnosti kroz koje djeca istražuju, igraju se i izražavaju vlastite želje. Zbog toga, prema njenom mišljenju, nije opravdano automatski ograničavati izbor kostima na osnovu toga da li je riječ o dječaku ili djevojčici.

„Ne mogu dati potpuno kompetentan komentar jer nisam bila učesnica događaja niti sam tamo bila prisutna. O svemu sam saznala od novinara i iz komentara na internetu. Iz mog profesionalnog ugla, kada bi se nešto slično desilo u našem vrtiću, ne bismo imali mogućnost djeci uskraćivati njihove želje i potrebe jer radimo prema programu koji to nalaže“, objasnila je Lazarević.

Dodala je da djeca različitog uzrasta na različite načine biraju odjeću i kostime. Dijete od pet ili šest godina već može imati omiljenog junaka i jasno izražavati šta želi, dok je kod mnogo mlađe djece izbor često zasnovan na tome šta im se u tom trenutku dopada.

Kao primjer navela je situacije u kojima djeca kod kuće obuvaju obuću svojih roditelja ili isprobavaju različite odjevne predmete, što je dio njihovog istraživanja kroz igru.

Program u vrtićima primjenjuje se godinama

Odgajateljica je govorila i o programu rada u predškolskim ustanovama, ističući da takav pristup nije uveden tek nedavno. Prema njenim riječima, nove osnove predškolskog odgoja i obrazovanja u vrtićima se primjenjuju već desetak godina.

Ipak, među zaposlenima postoje različita mišljenja o tome koliko se pojedini elementi programa uklapaju u njihove profesionalne stavove i tradicionalne pristupe odgoju.

„Odgajatelji su, doduše, podijeljeni po tom pitanju. Nekome te nove osnove odgovaraju, neko je više za klasičan pristup, a neko smatra da s djecom prije svega treba raditi na usvajanju životnih vrijednosti. Zvanično moramo pratiti taj program, a nezvanično se, u zavisnosti od ličnih uvjerenja, bavimo i općim odgojem“, kazala je Lazarević.

Govoreći o iskustvu koje je stekla tokom tri decenije rada u vrtiću, navela je da su nesuglasice između roditelja i odgajatelja česta pojava. Roditelji, kako kaže, ponekad imaju primjedbe i na svakodnevne aktivnosti koje su sastavni dio boravka djece u predškolskoj ustanovi.

Posebno je istakla da vrtić ne treba posmatrati kao prostor u kojem je najvažniji izgled djece, nego kao mjesto za igru, druženje i razvoj.

„Vrtić nije modna pista. Djecu treba dovoditi u odjeći primjerenoj njihovom uzrastu i pustiti ih da borave napolju. Voda, kiša i blato normalni su dijelovi dječije igre, ali i na to dobijamo primjedbe“, navela je.

Dodala je da u konkretnom slučaju smatra kako su zaposlenice vrtića postupile u skladu sa svojim profesionalnim obavezama.

Roditelji imaju važnu ulogu u odrastanju djece

Lazarević se osvrnula i na pitanje mogućeg utjecaja ovakvih situacija na psihološki razvoj djece. Smatra da je riječ o složenoj temi koju nije moguće posmatrati samo kroz jedan događaj ili izbor kostima.

Naglasila je da djeca svakodnevno usvajaju različite obrasce ponašanja, i to ne samo u vrtiću nego i u porodičnom okruženju, među vršnjacima i u neposrednoj zajednici.

Zbog toga, prema njenom mišljenju, odgovornost za odgoj ne može biti prepuštena isključivo odgajateljima.

„Slažem se da djeca provode mnogo vremena u vrtiću i da mi imamo važnu ulogu u njihovom odrastanju, ali o ovakvim temama ne može se razgovarati s djetetom od dvije godine. Primarna je obaveza roditelja da se bave svojom djecom. Na njima je najveća odgovornost da kod kuće rade s njima“, poručila je.

Dodala je da odrasli, bez obzira na to da li su roditelji, odgajatelji ili drugi članovi zajednice, svojim ponašanjem značajno utiču na način na koji djeca razumiju svijet oko sebe.

Veljko Ražnatović ranije javno kritikovao vrtić

Podsjetimo, Veljko Ražnatović ranije je na Instagramu objavio video u kojem je izrazio nezadovoljstvo zbog kostima koji je njegov sin dobio za vrtićku priredbu.

Naveo je da je njegova supruga zatekla dječaka u kostimu bubamare čiji mu se donji dio nije dopao jer je izgledao poput suknje.

Ražnatović je posebno kritikovao objašnjenje zaposlenih da djeca mogu sama birati kostime i da im odgajatelji ne trebaju nametati podjelu na odjeću za dječake i djevojčice.

Prema njegovim riječima, očekivao je da odgajateljice intervenišu i usmjere dijete prilikom izbora.

Nakon njegove objave oglasio se i vrtić „Plavi čuperak“. Zaposleni su u svom odgovoru objasnili da je dječak samo izabrao kostim koji mu se dopao te da takav izbor u njegovom uzrastu ne predstavlja razlog za zabrinutost.

U poruci upućenoj Ražnatoviću i zaposlenicima vrtića naglašeno je da je važno situaciju posmatrati iz perspektive djeteta, a ne kroz očekivanja odraslih.

„Dječak od dvije godine koji je izabrao obući suknjicu nije uradio ništa neobično niti zabrinjavajuće. Za njega je to bio samo dio kostima, zanimljiv komad odjeće i dio igre, bez značenja i podjela koje mi odrasli često pripisujemo odjeći“, navedeno je u odgovoru vrtića.

Iz ustanove su poručili da je zadatak odgajatelja omogućiti djeci slobodnu igru i istraživanje, bez osuđivanja i stvaranja osjećaja da su pogriješila.

Slučaj je tako prerastao pitanje jednog dječijeg kostima i otvorio širu raspravu o granicama roditeljskog utjecaja, ulozi predškolskih ustanova i načinu na koji odrasli trebaju pristupati dječijim izborima.