Nova potresna svjedočenja iz Jankomira: Bivši pacijenti iznijeli teške optužbe o postupanju osoblja, javili se i oni s pozitivnim iskustvima

Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Psihijatrijskoj klinici „Sveti Ivan“ u zagrebačkom Jankomiru pokrenula je niz pitanja o postupanju prema pacijentima na psihijatrijskim odjelima. Nakon što su u javnost dospjeli detalji istrage i snimci nadzornih kamera, sve više osoba koje su ranije boravile u ovoj ustanovi odlučilo je progovoriti o vlastitim iskustvima.

Redakciji portala Index javili su se bivši pacijenti i članovi njihovih porodica, iznoseći različita svjedočenja o uslovima liječenja, odnosu medicinskog osoblja i načinu na koji su se pojedini pacijenti zbrinjavali.

Neka od tih iskustava otvaraju ozbiljna pitanja o dostojanstvu i sigurnosti osoba koje se nalaze na liječenju, dok drugi bivši pacijenti ističu da su imali korektan odnos s osobljem i da im je boravak u bolnici pomogao.

Pacijentica vezana za krevet, fotografija snimljena iz hodnika

Jedno od svjedočenja odnosi se na ženu koja je u februaru ove godine boravila na ženskom zatvorenom odjelu Klinike „Sveti Ivan“.

Ona je redakciji Indexa dostavila fotografiju na kojoj se vidi pacijentica vezana za bolnički krevet. Fotografija je, prema navodima čitateljice, snimljena iz hodnika, kroz otvorena vrata sobe.

Na fotografiji se vidi da pacijentica nije bila adekvatno pokrivena, što je posebno uznemirilo ženu koja je tada boravila na istom odjelu.

Istakla je da je osoblje prema njoj lično bilo korektno, ali da joj je prizor druge pacijentice ostao duboko u sjećanju.

Prema njenom svjedočenju, radilo se o novoj pacijentici koja je po dolasku na odjel vikala. Čitateljica ne osporava da je osoblje možda imalo razlog za primjenu mjera ograničavanja kretanja, ali smatra da je žena morala biti pokrivena i zaštićena njena privatnost.

Posebno joj je zasmetalo što je pacijentica, prema njenim riječima, bila smještena na krevetu u prolaznom dijelu sobe, u kojoj su se već nalazila još tri kreveta.

Vezani pacijent navodno satima ostao na podu

Indexu se javio i muškarac koji tvrdi da je u septembru ove godine boravio na zatvorenom odjelu iste klinike.

Kako je ispričao, zbog problema povezanih s alkoholizmom odlučio je potražiti stručnu pomoć. Na odjelu je proveo dvije noći, tokom kojih je, prema njegovom svjedočenju, prisustvovao događaju koji ga je posebno uznemirio.

Tvrdi da je oko ponoći policija dovela starijeg muškarca, kojeg su medicinski tehničari vezali nakon što su policijski službenici napustili ustanovu.

Prema njegovim riječima, pacijent je oko dva sata ujutro pao s kreveta na pod, i dalje vezan, te je tamo ostao do dolaska jutarnje smjene.

Muškarac navodi da je pacijent dozivao pomoć, zbog čega je i sam pokušavao privući pažnju zaposlenih i upozoriti ih na situaciju.

Tvrdi da je reakcija uslijedila tek oko šest sati ujutro, kada je stigla nova smjena. Posebno ga je, kako kaže, iznenadila reakcija jednog od tehničara, koji ga je pitao koliko dugo pacijent leži na podu.

Prema njegovom iskazu, nakon što je odgovorio da je prošlo najmanje četiri sata, tehničar mu je navodno rekao da o tome nikome ne govori.

Riječ je o ozbiljnim tvrdnjama koje, ukoliko se potvrde, zahtijevaju odgovarajuće provjere nadležnih institucija.

Majka tvrdi da su njenom sinu pritiskali vrat tokom davanja injekcije

Među svjedočenjima koja je objavio Index nalazi se i priča majke čiji je sin prošle godine, kao 17-godišnjak, završio na dječijem odjelu Klinike „Sveti Ivan“.

Prema njenim riječima, dječak je nakon stresnog događaja počeo pokazivati psihotične simptome, zbog čega ga je odmah odvela na liječenje.

Majka tvrdi da joj je sin tokom posjete narednog dana ispričao kako je odbio uzeti propisane lijekove, nakon čega su ga dvojica medicinskih tehničara i još dvoje zaposlenika oborili na pod.

Prema njegovom opisu koji je prenijela majka, tokom davanja injekcije koljenom su mu pritiskali vrat.

Ona navodi da je dječak nakon tog događaja imao bolove u vratu približno dvije sedmice. U tom trenutku, kako priznaje, nije razumjela ozbiljnost onoga što joj je ispričao i vjerovala je da je takav postupak dio uobičajenih metoda smirivanja pacijenata.

Tek nakon smrti Kristiana Periša i informacija o postupanju osoblja u Jankomiru, kaže, počela je drugačije posmatrati ono što se dogodilo njenom sinu.

Majka je za Index govorila i o terapiji koju je dječak tada dobio. Navela je da se nakon uzimanja lijeka Haldol žalio na ubrzan rad srca, ali da je ljekar, prema njenom iskazu, reagovao tek nakon što ga je uspjela kontaktirati i objasniti da njenom sinu nije dobro.

Nakon smanjenja doze, njegovo stanje se, tvrdi, poboljšalo.

Kada su se simptomi ponovo pojavili pred njegov 18. rođendan, majka nije željela da se ponovo vrati u Jankomir. Ipak, porodica je morala potražiti stručnu pomoć, a kasnije su uspjeli organizovati liječenje uz terapiju i redovne kontrole.

Nakon punoljetstva, prema njenim riječima, suočili su se s dodatnim poteškoćama prilikom pronalaska odgovarajuće zdravstvene ustanove. Na kraju su pomoć dobili u bolnici u Vinogradskoj, čiji je pristup majka posebno pohvalila.

Bivša pacijentica tvrdi da je prijavila osoblje

O iskustvima iz Jankomira govorilo se i na društvenim mrežama. Jedna korisnica Reddita navela je da je prije približno mjesec dana boravila u ovoj klinici te da je ljekarki prijavila ponašanje medicinskih tehničara i sestara.

Prema njenoj objavi, smatrala je da se pojedini zaposlenici nehumano odnose prema pacijentima. Tvrdi i da je zatražila hitan otpust nakon što je, kako je navela, jedan od medicinskih tehničara počeo neprimjereno postupati prema njoj.

U istoj objavi opisala je i situaciju s drugom pacijenticom koja je zatražila pomoć zbog straha da bi mogla sebi nauditi. Korisnica tvrdi da je medicinska sestra odbila reagovati uz obrazloženje da joj se završava smjena.

Ovi navodi za sada predstavljaju lično svjedočenje korisnice društvene mreže, a njihovu vjerodostojnost potrebno je utvrditi.

Nisu svi imali negativna iskustva: „Odlazak tamo spasio mi je život“

Iako su pojedina svjedočenja izuzetno zabrinjavajuća, Index je objavio i iskustva bivših pacijenata koji su istakli da su tokom liječenja imali pozitivna iskustva.

Jedna žena navela je da je prošle godine mjesec dana provela na ženskom zatvorenom odjelu. Prisjetila se dolaska u bolnicu, razgovora s psihijatrom i prijema na odjel, ističući da joj je posebno ostao u sjećanju odnos medicinske sestre koja joj je pomogla tokom prvih trenutaka boravka.

Prema njenim riječima, osoblje joj je pružilo podršku i strpljenje u periodu kada joj je pomoć bila najpotrebnija.

Iako priznaje da je tokom boravka vidjela različite situacije i da je imala određene primjedbe na promjene terapije i način informisanja pacijenata, svoje iskustvo uglavnom ocjenjuje pozitivnim.

Posebno je naglasila da joj je odlazak u bolnicu pomogao da prevaziđe težak period života, zbog čega je ohrabrila i druge osobe kojima je potrebna stručna pomoć da je potraže.

Pozitivno iskustvo podijelio je i muškarac koji je naveo da je u jesen 2024. godine boravio na zatvorenom muškom odjelu u Jankomiru.

U bolnicu je došao zbog ozbiljnih problema s nesanicom, a na zatvorenom odjelu proveo je nešto manje od tri dana. Nakon toga je prebačen na otvoreni odjel, gdje je ostao još približno mjesec.

Istakao je da su ga ljekari i medicinski tehničari saslušali te da mu je propisana terapija pomogla. Tokom vlastitog boravka, kako je napisao, nije doživio neprimjereno ponašanje zaposlenih.

U njegovoj sobi nalazio se i pacijent kojeg su, prema njegovom zapažanju, svake večeri vezali za krevet, ali je naveo da je taj pacijent uglavnom bio miran i sarađivao s osobljem.

Još jedan bivši pacijent opisao je svoje iskustvo u Jankomiru i na zatvorenom odjelu KBC-a Sestre milosrdnice. Naveo je da nije imao osjećaj omamljenosti zbog lijekova, iako mu je nedostatak privatnosti predstavljao problem.

Danas, kako je napisao, radi, zarađuje i vodi ispunjen život, a period hospitalizacije ne smatra preprekom za svoju budućnost.

Klinika upitana o navodima bivših pacijenata

Index je povodom novih svjedočenja kontaktirao Kliniku za psihijatriju „Sveti Ivan“ i zatražio odgovore o opisanim slučajevima. Kako je navedeno u tekstu, odgovor ustanove bit će objavljen ukoliko stigne.

Nova svjedočenja dodatno su otvorila pitanja o primjeni mjera ograničavanja kretanja, zaštiti privatnosti pacijenata, nadzoru nad radom zaposlenih i načinu reagovanja u kriznim situacijama.

Važno je, međutim, razlikovati lična iskustva i tvrdnje pojedinaca od činjenica koje su zvanično potvrđene. Svaki od navedenih slučajeva zahtijeva zasebnu provjeru, a odgovornost se može utvrđivati isključivo na osnovu dokaza i postupanja nadležnih institucija.

Smrt Kristiana Josipa Periša pokrenula je širu raspravu o sigurnosti i dostojanstvu osoba koje se liječe u psihijatrijskim ustanovama. Objavljena svjedočenja pokazuju koliko se iskustva pacijenata mogu razlikovati, ali i koliko je važno da svaka prijava mogućeg neprimjerenog postupanja bude ozbiljno razmotrena.

Napomena: Tekst je zasnovan na svjedočenjima koja je objavio Index. Navodi bivših pacijenata i članova njihovih porodica nisu predstavljeni kao pravosnažno utvrđene činjenice.