Kamera iz veš-mašine otkrila stravične detalje ubistva u Americi: Fotografije zabilježile posljednje trenutke Travisa Aleksandera

Pet dana niko nije mogao stupiti u kontakt s Travisom Aleksanderom. Njegovi prijatelji u početku nisu vjerovali da se dogodilo nešto ozbiljno, ali zabrinutost je rasla iz dana u dan. Kada su konačno odlučili provjeriti šta se dešava u njegovom domu u američkoj saveznoj državi Arizoni, uslijedio je prizor koji ih je šokirao.

Travisovo tijelo pronađeno je u kupatilu, a policija je ubrzo utvrdila da je riječ o brutalnom ubistvu. Međutim, tokom pregleda kuće istražitelji su naišli na neobičan trag koji će postati jedan od najvažnijih dijelova cijelog slučaja.

Digitalni fotoaparat pronađen je u veš-mašini. Izgledalo je kao da je neko pokušao uništiti uređaj i ukloniti ono što se na njemu nalazilo. Ipak, memorijska kartica preživjela je oštećenje, a stručnjaci su uspjeli vratiti izbrisane fotografije.

Upravo ti snimci pomogli su istražiteljima da rekonstruiraju posljednje sate Travisovog života i rasvijetle okolnosti zločina koji je godinama izazivao ogromnu pažnju američke javnosti.

Ljubavna veza obilježena raskidima i sukobima

Travis Aleksander rođen je 28. jula 1977. godine u Riversajdu u Kaliforniji. Odrastao je u brojnoj porodici, a nakon smrti oca brigu o njemu i njegovoj braći i sestrama preuzela je baka.

Vjera je imala značajnu ulogu u njegovom životu. Kao mladić prihvatio je mormonska uvjerenja, kojima je kasnije posvetio veliki dio svog vremena. Bio je poslovno angažovan u prodaji i motivacionim govorima, a prijatelji su ga opisivali kao ambicioznu i društvenu osobu. Bavio se i amaterskim komičarskim nastupima pod pseudonimom Edi Snel.

Sudbonosni susret s Džodi Arijas dogodio se u septembru 2006. godine na poslovnoj konferenciji u Las Vegasu. Ona je u to vrijeme pokušavala izgraditi karijeru fotografkinje, a povremeno je radila i u ugostiteljstvu.

Njihovo poznanstvo brzo je preraslo u romantičnu vezu. Džodi je počela prihvatati Travisova vjerska uvjerenja, a u novembru 2006. godine on ju je krstio u Crkvi Isusa Hrista svetaca posljednjih dana.

Ipak, odnos nije dugo ostao stabilan. Njihova veza bila je obilježena čestim prekidima, pomirenjima, ljubomorom i međusobnim nesuglasicama.

Džodi se kasnije preselila u Arizonu kako bi bila bliže Travisu, ali su u junu 2007. godine prestali biti par. Uprkos raskidu, nastavili su održavati kontakt i povremeno se viđati.

Travis je u međuvremenu počeo upoznavati druge žene, što je dodatno opteretilo njihov odnos. Njegovi prijatelji kasnije su svjedočili da je želio prekinuti takav odnos i udaljiti se od bivše partnerice.

Postojale su i međusobne optužbe o kontroli, praćenju i nasilju. Džodi je tvrdila da je bila izložena emocionalnom i fizičkom zlostavljanju, dok su pojedini Travisovi prijatelji iznosili drugačija svjedočenja. Ove suprotstavljene tvrdnje postale su važan dio kasnijeg sudskog postupka.

Pronađeno tijelo i fotoaparat koji je promijenio istragu

Travis je ubijen 4. juna 2008. godine u svojoj kući u Mesi u Arizoni. Prema nalazima obdukcije, zadobio je 27 ubodnih rana, prerezan mu je vrat, a imao je i prostrelnu ranu na glavi.

Povrede na rukama ukazivale su na pokušaje odbrane.

Njegovi prijatelji postali su zabrinuti kada se nije pojavio na važnom poslovnom telefonskom sastanku zakazanom za 4. juni. Pokušavali su ga dobiti, ali bez odgovora. Kako je vrijeme prolazilo, sumnjali su da nešto nije u redu.

Tek 9. juna odlučili su otići do njegovog doma. Nakon ulaska u kuću pronašli su tragove krvi koji su vodili prema kupatilu, gdje se nalazilo Travisovo tijelo. Odmah su obavijestili policiju.

Istražitelji su tokom pregleda prostora pronašli digitalni fotoaparat u veš-mašini. Uređaj je bio oštećen vodom, ali je memorijska kartica ostala dovoljno očuvana da se s nje mogu vratiti podaci.

Forenzičkim postupkom obnovljen je dio fotografija koje su nastale 4. juna. Među njima su bili snimci Travisa i Džodi u privatnim trenucima, ali i fotografije nastale neposredno prije i nakon ubistva.

Posebno su značajne bile posljednje fotografije, koje su prikazivale Travisa pod tušem, kao i krvave prizore u kupatilu. Istražitelji su na osnovu vremenskih oznaka i sadržaja snimaka dobili važne informacije za rekonstrukciju događaja.

Dodatni trag pronađen je na zidu hodnika. Radilo se o krvavom otisku dlana, a laboratorijska analiza pokazala je da uzorak sadrži DNK i Travisa i Džodi.

Istražitelji su provjeravali i druge predmete u kući, kao i tragove koji su mogli ukazivati na pokušaj uklanjanja dokaza.

Džodi mijenjala iskaze tokom istrage

Nakon ubistva Džodi Arijas napustila je Arizonu i otputovala u okolinu Solt Lejk Sitija, gdje se sastala s Rajanom Bernsom, muškarcem s kojim je bila u kontaktu.

Prema njegovom kasnijem svjedočenju, ponašala se uobičajeno, ali je primijetio da je promijenila boju kose i da ima posjekotine na rukama.

Kada su je istražitelji počeli ispitivati, Džodi je prvobitno tvrdila da u vrijeme zločina nije bila u Mesi i da Travisa nije vidjela od marta.

Međutim, kada su joj predočeni određeni dokazi, promijenila je svoju priču. Najprije je govorila o dvojici maskiranih napadača koji su navodno upali u kuću i ubili Travisa, dok je ona uspjela pobjeći.

Dvije godine nakon hapšenja odustala je i od te verzije događaja. Priznala je da je upravo ona usmrtila bivšeg partnera, ali je tvrdila da je djelovala u samoodbrani.

Prema njenom iskazu, Travis ju je napao tokom svađe, nakon čega se borila za vlastiti život. Tužilaštvo je, međutim, smatralo da je riječ o pokušaju opravdavanja unaprijed planiranog ubistva.

Džodi Arijas uhapšena je u julu 2008. godine, nakon što je velika porota okruga Marikopa podigla optužnicu za ubistvo prvog stepena.

Suđenje koje je pratila cijela Amerika

Sudski postupak počeo je u januaru 2013. godine i ubrzo prerastao u jedan od najpraćenijih krivičnih procesa u američkim medijima.

Veliko interesovanje izazivali su detalji njihove veze, fotografije pronađene na memorijskoj kartici i različite verzije događaja koje je optužena iznosila tokom istrage.

Džodi je pred porotom svjedočila čak 18 dana, govoreći o svom odnosu s Travisom, privatnom životu i navodnom nasilju kojem je bila izložena.

Odbrana je nastojala dokazati da je djelovala u samoodbrani, dok je tužilaštvo tvrdilo da je ubistvo bilo planirano i da je motiv bila ljubomora i neprihvatanje kraja njihove veze.

Tužilac Huan Martinez posebno je ukazivao na promjene u njenim iskazima i dokaze pronađene na mjestu zločina. Fotografije s digitalnog fotoaparata, krvavi otisci i drugi materijalni tragovi imali su značajnu ulogu u postupku.

Dana 8. maja 2013. godine porota je donijela odluku: Džodi Arijas proglašena je krivom za ubistvo prvog stepena.

Smrtna kazna nije izrečena, završila je na doživotnoj robiji

Iako je proglašena krivom, postupak određivanja kazne pokazao se mnogo komplikovanijim.

Porotnici nisu uspjeli postići jednoglasnu odluku o smrtnoj kazni. Ni tokom ponovljenog odlučivanja 2015. godine nije postignuta potrebna saglasnost.

Sudija je 13. aprila 2015. godine izrekla konačnu kaznu: doživotni zatvor bez mogućnosti uslovnog puštanja na slobodu.

Džodi Arijas je nekoliko godina kasnije pokušala osporiti presudu, pozivajući se na navodne nepravilnosti tokom suđenja i veliki medijski pritisak. Apelacioni sud Arizone je 2020. godine potvrdio presudu, iako je kritikovao pojedine postupke tužioca.

Slučaj Travisa Aleksandera ostao je jedan od najpoznatijih američkih zločina o kojima su snimani dokumentarni filmovi i televizijske emisije.

Posebno mjesto u istrazi imale su fotografije koje su istražitelji uspjeli vratiti s memorijske kartice pronađene u veš-mašini. Pokušaj uništavanja digitalnog fotoaparata nije izbrisao sve tragove, a upravo sačuvani podaci pomogli su da se rekonstruiraju posljednji sati života ubijenog muškarca.