data-nosnippet>
Sara Bero danas je uspješna preduzetnica, predsjednica udruženja i prepoznatljiva aktivistkinja koja se bori za prava djece s poteškoćama u razvoju. Kroz društvene mreže i javni angažman godinama radi na tome da promijeni način na koji društvo gleda na djecu s Daunovim sindromom, promovišući prihvatanje, razumijevanje i ljubav.
Njena životna priča počela je u izuzetno teškim okolnostima. Sa samo 19 godina, nakon dramatičnog porođaja u kojem su se ljekari borili i za njen život, na svijet je donijela bliznakinje s Daunovim sindromom. Umjesto podrške, suočila se s hladnim i bolnim savjetima – da svoju djecu smjesti u instituciju i nastavi dalje sama.
Ipak, Sara je odlučila drugačije. Umjesto da poklekne, prigrlila je svoje kćerke i preuzela svu odgovornost na sebe. Ubrzo je shvatila da u toj borbi ne može računati na partnera, pa je donijela tešku odluku da nastavi sama. Uz podršku roditelja, započela je put koji će je kasnije oblikovati u jednu od najglasnijih zagovornica prava djece s poteškoćama u razvoju.
– Za sebe mogu reći da sam oduvijek bila borbena osoba koja se odmalena trudila i osjećala veliku odgovornost – kaže Sara.
Prisjećajući se početaka, ističe da trudnoća nije nagovještavala komplikacije, ali je porođaj bio izuzetno težak.
– Imala sam potpuno urednu trudnoću i ništa nije naslućivalo da ću roditi dvije djevojčice sa smetnjama u razvoju. Imala sam jako težak porođaj i došlo je do toga da su mi se borili za život. Nakon toga, na jedan jako surov način, genetičar mi je rekao da moje djevojčice nisu urednog razvoja i da će mi cijeli život biti borba – prisjetila se Sara.
U tim trenucima, kako kaže, morala je brzo sazreti i donijeti odluke koje će odrediti njenu budućnost.
– Bila sam djevojčica koja je prodavala bureke i pomagala roditeljima u našem porodičnom biznisu, a zatim odmah postala žena. Nisam imala taj djevojački period studiranja, školovanja i bezbrižnosti jer sam se udala sa 17 godina – rekla je Sara Bero.
Posebno pamti riječi koje su joj mnogi upućivali neposredno nakon porođaja.
– Odmah nakon porođaja mnogi su mi govorili da sam jako mlada i da djevojčice stavim u neku instituciju, a da ja nastavim sa svojim životom. Iako sam tad imala samo 20 godina, svako ko bi mi preporučio tako nešto s moje strane je bio otpisan. Ja sam od početka htjela svoje djevojčice uz sebe i baš kao što mi je i otac govorio, za mene su one bile anđeli – otkrila je.
Put kojim je krenula nije bio nimalo lak. Sama je obilazila bolnice, institute i terapije, noseći teret odgovornosti bez podrške supruga.
– Od početka sam sa svojom djecom svuda išla sama, po svim institutima i bolnicama. Sama sam nosila sav teret i iskušenja, a kasnije sam odlučila da mi suprug kojeg imam samo na papiru ni ne treba i odlučila da nastavim s borbom sama. Razvela sam se – kaže Sara.
Izazovi su se nizali, a zdravlje jedne od bliznakinja bilo je ozbiljno narušeno, što je zahtijevalo čak sedam operacija. Ipak, uprkos svemu, Sara nije odustajala.
– S druge strane, bilo je puno lijepih trenutaka ljubavi i radosti. Nakon 11 godina na svijet je došla i naša čarobnica Ina, koja je oplemenila naš život. Ona danas ima sedam godina i jako je povezana sa svojim sestrama. Svjesna je njihove dijagnoze, jako je osjetljiva, empatična i naklonjena njima tako da uvijek potrči da im pomogne u svemu – kaže s ponosom.
Upravo iskustva kroz koja je prošla bila su okidač za njen javni angažman. Nije mogla ignorisati reakcije okoline koje su je duboko pogađale.
– Još dok su bile jako male htjela sam nešto da promijenim, jer svaki put kad bih s njima ušla u igraonicu ili bilo koju drugu javnu prostoriju, ljudi bi nas gledali kao vanzemaljce. Meni je to jako smetalo i teško mi padalo pa sam svim silama ljudima htjela da približim Daunov sindrom i da im objasnim da to nije ništa zarazno i da neće preći na njihovu djecu, kao što su se neki pribojavali – ispričala je.
Prije više od decenije pokrenula je i Facebook stranicu „Ilda i Irma“, na kojoj je dijelila svakodnevicu svojih kćerki, želeći pokazati da su one, prije svega, djeca kao i sva druga – sa istim potrebama za ljubavlju i prihvatanjem. Upravo taj korak otvorio joj je vrata javnosti i dodatno osnažio njenu misiju.
Danas je predsjednica udruženja „Ljubav za ljubav“, prvog u Crnoj Gori koje se bavi podrškom djeci i osobama s Daunovim sindromom. Uz to razvija i vlastiti biznis, uključujući i brend parfema, uspješno balansirajući između majčinstva, aktivizma i preduzetništva.
Njena svakodnevica počinje rano, uz obaveze oko djece i škole, a nastavlja se radom i angažmanom u udruženju. Popodneva su rezervisana za porodicu, igru i zajedničko vrijeme.
– Svakodnevno se borim s raznim iskušenjima, njihovim pubertetom, ispunjavanjem njihovih želja, i to ne samo vezano za bliznakinje. Ina je djevojčica urednog razvoja te i s njom svakodnevno postoji puno izazova, baš kao sa svom ostalom djecom. Ali se ne bunim. Snagu za život crpim upravo u ćerkama. One su mi najveća snaga i slabost u životu. A najveći životni strah s kojim se svakodnevno borim, pogotovo kad dođe kraj dana i sklopim oči, je – šta će biti s mojim djevojčicama kad mene ne bude – kaže Sara.
Njene bliznakinje uskoro će proslaviti 18. rođendan i pohađaju srednju ugostiteljsku školu, smjer kuharstva. Njihova mlađa sestra Ina aktivna je u sportu i umjetnosti, a porodica njeguje snažnu međusobnu povezanost.
Sara ističe da je najvažnije naučiti djecu da vjeruju u sebe i prihvate ono što jesu.
– Imala sam puno planova i snova za njih, a pola mi se već ostvarilo. Učim ih da vjeruju prije svega u sebe i da prihvate svoju sudbinu. Smatram da kad one sebe prihvate istinski, onda će ih prihvatiti i okolina. Svako od nas nosi se sa izazovima i život generalno zna biti težak, što otvoreno i kažem djeci. Ali tu se ne smije stati. Mi ga možemo uljepšati našim načinom života, borbom i pozitivnim razmišljanjem – poručila je.
Njena priča već je dirnula region, a dodatnu pažnju izazvale su i fotografije bliznakinja s mature, koje su mnogi opisali kao simbol ljepote, snage i dostojanstva.
