Vedad Ibišević, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine i heroj koji je pogotkom odveo našu zemlju na prvo Svjetsko prvenstvo, rođen je 1984. godine u Vlasenici – gradu koji je u ratu pretrpio stravične zločine i etnička čišćenja.
U jednoj od rijetkih, ali izuzetno snažnih javnih ispovijesti, Ibišević je opisao detalje iz ratnog djetinjstva koje su ga, kako kaže, obilježile za cijeli život:
“Majka je u šumarku blizu kuće za mene i sestru iskopala jamu, široku i dugačku oko metar, a duboku pola metra. Izgledala je baš kao grob. Jednog jutra nas je odvela na to mjesto koje je bilo prekriveno plahtama i jastucima, i rekla nam da se sakrijemo.”
Tog jutra, srpski vojnici su upali u njihovu ulicu. Dječiji strah i tišina pretvorili su se u borbu za goli život.
“Čuli smo viku, psovanje i obijanje kuća. Moj najvažniji zadatak bio je spriječiti trogodišnju sestru da zaplače. Da su nas čuli i pronašli, sasvim sigurno bi nas odveli u logor.”
U jeku rata u istočnoj Bosni, ovo dijete iz Vlasenice bilo je primorano da odraste u trenu – da postane zaštitnik svoje sestre, dok se majka borila da ih sakrije i spasi.
Ova ispovijest nije samo svjedočanstvo jednog djeteta iz rata – to je priča o svim nedužnim životima koji su tih godina visili o koncu, i o majkama koje su u šutnji kopale jame da bi zakopale strah, a spasile živote.
Danas, Vedad Ibišević je simbol uspjeha, ali i podsjetnik na to odakle dolazi – iz Vlasenice, iz tame rata, iz jame pretvorene u sklonište.
