Tragedija koja je zadesila porodicu Hajrije i Besima iz jednog sela u regiji već devet godina potresa lokalnu zajednicu. Njihova kćerka, čiji je život prerano završen u 35. godini, iza sebe je ostavila troje djece. Međutim, umjesto da preuzme odgovornost kao otac, njihov zet ih je napustio i odlučio da svoj život nastavi sa novom ženom, komšinicom koja iz prvog braka ima četvoro djece. “Prošlo je devet godina otkako mi je kćerka umrla. Ona nije imala vremena ni da ih vaspita do kraja, a zet je odlučio da okrene leđa svemu. Ostao je živ, ali za nas kao da nije. Djecu smo uzeli pod svoje i od tada se borimo sa svim što život nosi,” priča Hajrija dok drži fotografiju svoje kćerke.
Nakon smrti njihove kćerke, zet je naizgled hladnokrvno donio odluku koja je šokirala porodicu i zajednicu.
“Otišao je kod komšinice, koja je imala svoju djecu, a našu unuku i unuke ostavio nama,” dodaje Hajrija. “Jedno od djece mi je reklo da je maćeha u makarone sipala pepeo. To je trenutak kada sam shvatila da ih moram spasiti od svega lošeg.” Besim i Hajrija, sada u svojim poznim godinama, suočavaju se s nizom izazova
Njihova borba je fizička, emotivna i finansijska.
“Imamo samo penzije, ali dijelimo sve što imamo s njima. Stariji unuk je već krenuo na fakultet, a najmlađa unuka ide u osnovnu školu,” kaže Besim.
Ipak, njihov trud nije ostao neprimijećen. Mnogi iz lokalne zajednice pomažu porodici u raznim oblicima, od donacija hrane i odjeće do podrške pri obrazovanju djece. Hajrija i Besim kažu da im takve gestove daju nadu u bolje sutra.
Priča ove porodice postala je simbol borbe za ljubav i solidarnost. Lokalni mediji i udruženja uključili su se u akcije pružanja pomoći, kako bi Hajriji i Besimu olakšali svakodnevni život.
“Znali smo da su Besim i Hajrija dobri ljudi, ali ono što rade za svoju unuku i unuke nadilazi granice običnog ljudskog truda. Oni su pravi heroji,” kaže komšija koji je želio ostati anoniman.
Djeca se i dalje suočavaju s posljedicama ovakvog života. Najmlađa unuka povremeno iskazuje strah i nesigurnost zbog trauma koje je doživjela s maćehom.
“Pokušavamo im pružiti sve što možemo, ali znamo da im treba i stručna pomoć,” priznaje Hajrija. Uz podršku lokalne zajednice, porodica je uspješno povezala djecu sa psiholozima i socijalnim radnicima koji pomažu u njihovom oporavku. “Pokušavamo ih naučiti da uprkos svemu ne gube vjeru u ljude,” kaže Besim.
“Znala sam da će biti teško, ali nisam mogla odustati od njih. To su moja djeca, iako su unuci. I dalje se svakog dana molim za snagu, ali i za to da i njihov otac shvati šta je izgubio.”
Priča Hajrije i Besima nije samo priča o tragediji, već i o nepokolebljivoj ljubavi, odanosti i snazi porodice. Njihova spremnost da preuzmu odgovornost u trenucima kada su drugi zakazali, primjer je koji inspirira. Svoje unuke ne tretiraju kao obavezu, već kao vlastitu djecu, nadajući se da će im, uprkos svemu, pružiti bolji život. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
sandzakdanas.rs
