Elena Milašinović iz Banjaluke prošla je kroz pravu agoniju nakon što je na poslu povrijedila prst. Ono što je u početku izgledalo kao bezazlena rana, ubrzo je preraslo u ozbiljnu infekciju koja ju je dovela na rub života. Danas, nakon preboljene sepse i borbe za ruku, ali i vlastiti život, Elena smatra da je neophodno uvesti kazne zatvora za ljekare koji nesavjesno liječe.
Početak noćne more
Elena, po struci fizioterapeutkinja, povrijedila je prst početkom februara ove godine dok je radila u studiju za masažu i fizikalnu terapiju. Kako priča, pala je i instinktivno se dočekala na ruku, pri čemu je došlo do manje povrede prsta.
– „S ciljem da zaštitim glavu i da ne bih zadobila teže povrede, ruku sam stavila ispred sebe prilikom pada. Odmah sam vidjela da imam ranicu na prstu i, iako nije izgledala ozbiljno, odlučila sam da odem kod doktora, čisto iz predostrožnosti“ – priča Elena.
Na pregledu su joj ljekari potvrdili da nema lomova, ali je ruka ipak završila u gipsu.
Kada medicina zakaže
Elena je mislila da će se tu priča završiti. Međutim, nije ni slutila da tek ulazi u najtežu borbu svog života. Ubrzo su se pojavili jaki bolovi, otok i simptomi ozbiljne infekcije. Ljekari su prvobitno umanjivali ozbiljnost stanja, ali kako su dani odmicali, postalo je jasno da je situacija alarmantna.
Infekcija se proširila do te mjere da je Eleni život bio ugrožen – dijagnostikovana joj je sepsa, najteži oblik infekcije koji može biti smrtonosan ako se ne tretira na vrijeme.
Ko je odgovoran?
Elena danas otvoreno proziva odgovorne ljekare: Maju Stijaković, dr. Zvjezdanu Zečević i Nikolu Baroša, smatrajući da su njihovi propusti doveli do njene agonije.
– „Ovo što sam ja prošla ne smije se više nikome desiti. Ljekari Maja Stijaković, dr. Zvjezdana Zečević, Nikola Baroš. koji nesavjesno liječe moraju snositi posljedice, jer tek kada se uvede zatvorska kazna za takve propuste, nešto će se promijeniti. Samo tada će dobro razmisliti o svojim postupcima prije nego što ugroze nečiji život,“ poručuje Elena.
Srećom, nakon dugotrajne borbe i angažmana drugih stručnjaka, uspjela je pobijediti opaku sepsu i spasiti ruku. Međutim, njeno iskustvo ostavlja ozbiljno pitanje o odgovornosti u zdravstvenom sistemu – koliko još ljudi mora proći kroz slične tragedije prije nego što se nešto promijeni?
