data-nosnippet>
Velika tuga pogodila je Križevce nakon vijesti da je u 40. godini života preminuo nastavnik Danijel Plavec, dugogodišnji zaposlenik Srednje škole Ivan Seljanec.
Danijel Plavec ostavio je dubok trag među kolegama, učenicima i prijateljima, koji ga pamte kao vedru, srdačnu i predanu osobu. Vijest o njegovoj smrti izazvala je brojne reakcije i poruke oproštaja, a posebno emotivnu objavu podijelili su iz škole u kojoj je radio.
Na društvenim mrežama Srednja škola Ivan Seljanec oprostila se od svog nastavnika dirljivim riječima, prisjećajući se njegovog školskog i profesionalnog puta.
“Dragi naš Danijele, dragi Cho. Starija ekipa u školi sjeća se tvoje prve etape u Srednjoj školi Ivan Seljanec Križevci, kad si kao učenik u razredu računalnih strojarskih tehničara najprije donio svoju zaraznu vedrinu i optimizam, a uskoro i zvuke tamburaških vedrih nota u školskom bendu Nova nada. Ti i tvoji prijatelji uveseljavali ste nas na školskim priredbama i toliko se uigrali i sprijateljili da ste svirali i izvan škole, kao i godinama nakon završene škole.
Po završetku studija zaposlio si se u privatnom sektoru, ali neki unutarnji glas vodio te k nama, natrag u svoju bivšu školu, gdje si želio poučavati i inspirirati nove naraštaje kao što su tvoji bivši nastavnici inspirirali tebe. Sada si radio u novoj zgradi, u novim prostorima, ali opet s onom istom zaraznom vedrinom, s onim istim osmijehom i optimizmom.
Krenuo si u sasvim novo poglavlje života jer, naravno, za poučavanje učenika strojarskim vještinama i znanjima nije dovoljno biti samo stručnjak u svojem zanimanju, već je potrebno naučiti i silne pedagoške vještine, položiti deset novih ispita, stručni ispit… Bez problema si to riješio i uključio se u rad s djecom, sa srednjoškolcima kakav si i sam još nedavno bio. Barem se tako čini nama koji smo te pratili.
Našao si djevojku, gradio kuću, radio mirno i savjesno u školi, povremeno opet zasvirao s dečkima… i onda se najednom podmukla bolest pojavila niotkuda. Borio si se optimizmom i vedrinom, jer to si bio ti. Kako bi drukčije?
Nažalost, prevladala je podmukla bolest. Stoga, dragi Danijele, svoju zaraznu vedrinu ponesi tamo gdje nema bolesti i patnje, a na putu neka te prate zvuci tvoje najdraže tamburice. Mi ćemo te pamtiti vedra i nasmijana, kakav si uvijek bio.”
Brojni učenici, bivši učenici, kolege i prijatelji oprostili su se od Danijela Plavca putem društvenih mreža, ističući njegovu dobrotu, profesionalnost i posvećenost radu s mladima.
Njegova smrt ostavila je veliku prazninu u školskoj zajednici, a oni koji su ga poznavali pamtit će ga kao čovjeka koji je svojim optimizmom, osmijehom i ljudskošću ostavio neizbrisiv trag u životima mnogih generacija učenika.
