Pjevač Aco Pejović u božićnom intervjuu prisjetio se proslave najradosnijeg hrišćanskog praznika kada je bio dijete, ali i pokazao veliku žal što ove godine nije u rodnom Prijepolju tradicionalno okupio porodicu jer mu roditelji više nisu među živima.
Iako je ostavio iza sebe uspješnu godinu ne krije da često umije da zaplače i toga se ne stidi. Planova ima pregršt u Novoj godini, a kako je obećao za beogradsku publiku priprema svašta.
– Godinama sve praznike – Božić, Vaskrs, slavu, proslavljam u svom rodnom gradu, Prijepolju, tamo gdje sam odrastao. Nažalost, ove godine u mom rodnom domu neće biti mojih roditelja, koji više nisu sa nama i to je ono od čega se još uvijek nisam oporavio. S druge strane, moja supruga i kćerke čine me radosnim i ponosnim čovjekom, čine da se i najtužniji trenuci u životu prevaziđu. Zato uvijek insistiram na tome da je porodica osnov svega. I podrška i stub. I jedro, i sidro!
Držite li se tradicije za Božić, spremanje česnice, izvlačenje novčića, sječa badnjaka… Ko bude položajnik u Vašem domu?
– Držim do tradicije, volim naše običaje i znam da sam dosta toga prenio i na svoju djecu. Obavezno i postim čitav post, osjećam se lako, lijepo, oslobođeno… Volim atmosferu koju nam donosi Božić, volim kada smo svi na okupu, kada se sprema česnica, izvlači novčić…
Veoma rano ste se odvojili od svojih roditelja, sjećate li se novogodišnjih i božićnih praznika sa mamom i tatom? Neka anegdota…
– Sjećam se radosti u našem domu tokom božićnih praznika. Znam da su moja braća, baš kao i ja uživali u maminim specijalitetima spremljenim baš za Božić i tatinim opaskama. Bio je blag i miran čovjek, ali izuzetno duhovit. Kao klincu, naravno, uvijek je mnogo više prijalo da vrijeme provodim sa društvom na snijegu, ali kako su godine odmicale sve više sam shvatao suštinu porodičnih okupljanja.
Koliko Vam to nedostaje i da možete da promijenite neke stvari i situacije koje su se dogodile šta biste promijenili… Za čim najviše žalite sada kada ih više nema?
– Ne bih ništa mijenjao! Srećan sam, jer su u svakom momentu svog života znali koliko ih volim i koliko sam srećan što ih imam! Obožavao sam ih! Danas ih nema samo fizički, ali u svakom momentu mog života su sa mnom.
Važite za dobrog i pobožnog čovjeka, koji koristi uvijek priliku za posjetu nekoj crkvi, manastiru… Smatrate li da vjera pomaže u prevazilaženju teških životnih situacija i da li ste se uvjerili na sopstvenom primjeru?
– Vjera je praštanje, davanje, ljubav, povjerenje. Vjera je način života, nije lako opisati je. Ali je svakako motiv više da budeš bolji, da shvatiš, da prevaziđeš lakše i bolje.
Opraštate li? Postoji li nešto što nikada nikome niste niti ćete oprostiti, preko čega to Aco Pejović ne bi mogao da pređe?
– Ne, ne bih se mogao nazvati dobrim čovjekom kada bih se ponašao tako. Ono što je do mene, jeste da živim tako da nikada ne učinim ništa nažao nekome, niti svjesno povrijedim nekoga.
Suze kao lijek?
– Suze su potpuno ok! I kao lijek, i kao izraz sreće i ponosa. Život me je nekoliko puta doveo u obe situacije, nisam ih se nikada stidio. Izgubio sam roditelje, drage prijatelje. S druge strane, kćerke me čine ponosnim i njihova djela me nekada toliko ostave bez teksta, da se potkrade i koja suza.
Ostvarene i neostvarene želje?
– Što god da kažem zvučaće kao fraza, ali ja sam zaista čovjek koji svakodnevno govori da nam je najvažnije da budemo zdravi i na okupu. Sve ostalo je do Boga.
Planovi u Novoj godini?
– Koncerti su uveliko u planu, prvi veliki je sada u februaru i to u Zagrebu, u Areni. Pa onda idemo redom. Tašmajdan mi je relaksirao um, srce i dušu, tako da za Beograd spremamo svašta.
Izvor: Informer
