Početna Senzacija INFO Premijerna izvedba komedije “A onda je nešto puklo” oduševila prepunu salu!

Premijerna izvedba komedije “A onda je nešto puklo” oduševila prepunu salu!

Premijerno izvođenje komedije “A onda je nešto puklo” autorice teksta i rediteljice Indire Kučuk Sorguč, održano je 19. maja u Centru kulture i mladih u Jelićevoj 1.
Pola sata prije početka predstave stvorio se red na blagajni u Jelićevoj kao i na samom ulazu što je još jednom dokazalo da je publika jedva čekada da gleda sve ono što potpisuje Indira Kučuk Sorguč.
No, bez buke i galame ljubitelji svega što radi Indira Kučuk Sorguč strpljivo su čekali da kupe svoje karte, a među njima i Semir Cerić Koke koji je na predstavu stigao sa suprugom Ivanom.
Rediteljica Indira Kučuk Sorguč dočekivala je svoje prijatelje, poznanike, saradnike i publiku na ulazu u salu.
Puna sala zadovoljne pozorišne publike Centra za kulturu i mlade Općine Centar Sarajevo u četvrtak je pozdravila burnim aplauzom komediju “A onda je nešto puklo”.

 

Talentirani glumac Aldin Tucić sjajno se transformisao i odigrao čak 11 uloga, dok ga je za klavirom pratila Negra Čičić koja je igrala špijunku Hatu mata Hatu.
Sve likove koje je publika ove noći odgledala, vrijedna i maštovita Indira Kučuk Sorguč povezala je kroz prošlost i sadašnjost, pa još jednom izkritikovala bh. društvo.
Nema sumnje da će ovaj trojac bilježiti gostovanja širom regiona kao što je svojevremeno sa predstavama “Ja, Mahalac”, “Ja, Mahaluša” i “Ja, Bosanac”.

 

“A onda je nešto puklo“ je scenska parodija na Sarajevski atentat. Njegova „smiješna“ strana osmišljena na lucidan način à la TV show. Taj je kobni događaj 1914. odredio sudbine mnogih, ali je zauvijek ostao referentna tačka u knjizi naših života.

 

U dramaturškoj osnovi projekat je zasnovan na „Stilskim vježbama“ R. Queneaua, dakle, uzima se jedan događaj koji se provlači kroz optiku ilustrativnog i dobija se komičnost koja je zasnovana na živopisnosti likova, njihovoj mašti, uglu gledanja i razumijevanja.

Jedna tema varira kroz različitu doživljajnost aktera, klasičnih subjektivnih pripovjedača, međutim, ovo nisu skice likova nego likovi precizno definirane kategorizacije s ličnom dramom.

Tako jedan događaj biva osnov za nevjerodostojnost, lažnu optiku, ljudsku nesavršenost – a istovremeno je pokazatelj modernog društva zasnovanog na „ego“ okviru koji je sve samo ne objektivan.

Akteri izlaze iz jednog lika u drugi koristeći se imitacijom, karikaturalnošću, facijalnom ekspresijom uz neznatnu kostimsku promjenu, jer je sva pažnja usmjerena na njihovu „varijativnost“.

Uloge su povjerene mladim, talentiranim ali i vrlo iskusnim glumcima, iza kojih je mnogo uspješnih projekata u pozorištu: Aldinu Tuciću – vrsnom bh. komičaru i Negri Čičić, vokalnoj solistici i članici muzičkog teatra.

Aldin Tucić interpretira sljedeće likove (SendvičarMoricTrofač, PopaMarakije, Ciganka Đejlana, Asimov sin šofer Zamlata, Peniser Đoko Oko, Hodža Mehaga, HašimTači Tačni, Josip Skroz Kito, Crna Huja i Šerifa). Negra Čičić uz klavirsku pratnju i repliciranje glavnom glumcu donosi lik Špijunke Hate Mata Hate.