Ukrajinski grad Mariupolj još nije u potpunosti pao. Iako je ruska strana u više navrata proglasila pobjedu, opkoljeni branitelji još se nisu predali. No to ne znači da se to ne može dogoditi svaki tren. A situacija u kojoj se nalaze, zajedno s velikim brojem civila, nameće pitanje jesu li zaista prepušteni strašnoj sudbini koja ih čeka ili im se može nekako pomoći.
Branitelji Mariupolja, oni koji se još nisu predali ili poginuli, utaboreni su u golemoj čeličani Azovstalu, kompleksu koji se prostire na više od deset kvadratnih kilometara uz obalu, uz mrežu podzemnih tunela i skloništa ispod njega.
Iako su zgrade čeličane već u velikoj mjeri razorene, a ruske zračne snage uništavaju i podzemne prostorije takozvanim bunker-bombama, ovaj je kompleks sa svojim podzemnim labirintom izuzetno teško osvojiti na juriš, dok god ga drži dovoljan broj branitelja i dok imaju dovoljno oružja, streljiva, hrane i vode. No prema njihovom svjedočenju, ponestaje im i hrane i streljiva.
Što se ostatka grada koji Rusija naziva “oslobođenim” tiče, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij prikladno ga je opisao kao “ruski koncentracijski logor usred ruševina”. Ukrajinci tvrde da je u gradu još uvijek oko sto hiljada stanovnika (manje od četvrtine broja prije rata), koji su sada prepušteni okupatorima, dok broj poginulih procjenjuju na više od deset hiljada.
Tačan broj ljudi u samom Azovstalu također je nepoznat, ali prema nekim procjenama, radi se o oko hiljadu vojnika, od kojih je više stotina ranjeno, uz oko hiljadu civila. Ruske snage daju braniteljima ultimatum za ultimatumom, sad već redovito najavljujući prekide vatre i osiguravanje humanitarnih koridora za evakuaciju civila, od čega na kraju jednako redovito ne bude ništa.
Ured predsjednika Volodimira Zelenskog u petak je priopćio da planira operaciju evakuacije civila iz Azovstala. U početku nije bilo nikakve potvrde da je do toga došlo, sve do sinoć, kad je Azov objavio da je preko noći evakuirano “dvadeset civila, žena i djece”. To je, naravno, samo sitan dio civila koji žive u čeličani.
Sama činjenica da je predsjednik Vladimir Putin pred kamerama teatralno naredio svom ministru obrane Sergeju Šojguu da obustavi daljnje napade na Azovstal te ga umjesto toga blokira tako da “muha ne može proći”, a ruske snage nakon toga samo nastavile s bombardiranjem i pokušajima osvajanja Azovstala, već dovoljno govori o vjerodostojnosti ruskih obećanja da će poštedjeti život vojnim zarobljenicima.
“Mi nećemo položiti svoje oružje. Niko ne vjeruje Rusima”, objasnio je jezgrovito i sam zapovjednik 36. brigade marinaca – jedne od dvije postrojbe koje još brane Azovstal – Serhij Volina za Washington Post 19. aprila.
Umjesto toga, apelirao je na svjetske čelnike, pogotovo na američkog predsjednika Joea Bidena, da organiziraju izvlačenje civila i vojnika koji su “upali u ovu zamku” – pogotovo ranjenika koji “samo trunu u podrumima” bez adekvatne liječničke skrbi. U četvrtak je pak u novom apelu dao do znanja da im ponestaje hrane i vode.
“Ne razmatramo predaju ili ruske uvjete predaje. Razmatramo samo jamstva koja bi nam omogućila da napustimo teritorij čeličane. Ako nema drugog izbora, borit ćemo se do kraja”, rekao je pak u petak Svjatoslav Palamar, zamjenik zapovjednika pukovnije Nacionalne garde Azov, u razgovoru za CNN.
“Spremni smo napustiti ovaj teritorij jer je jako teško i komplicirano zadržati ga koristeći samo osobno oružje. Spremni smo za izvlačenje, po mogućnosti izvlačenje na teritorij neke treće zemlje, ali s oružjem u našim rukama”, dodao je, apelirajući na treće zemlje da ispregovaraju izvlačenje vojnika, ali prije svega civila.
Potvrdio je da su unatoč obećanjima izloženi stalnom granatiranju i bombardiranju s kopna, mora i iz zraka, kao i povremenim pješačko-oklopnim napadima koje zasad uspijevaju odbiti. Kazao je i da im je uništena hirurška sala pa ne mogu liječiti brojne ranjenike. Azov je u međuvremenu objavio i snimku za koju tvrdi da prikazuje improviziranu podzemnu bolnicu koja se urušila pod bombama i ranjenike koje pokušavaju spasiti.
Azov je, podsjetimo, osnovan na početku građanskog rata 2014. kao paravojni odred povezan s krajnjom desnicom i neonacistima, ali je 2015. integriran u regularne oružane snage Ukrajine, odnosno u Nacionalnu gardu. Azov se u međuvremenu, barem donekle, odmaknuo od ekstremističke ideologije – iako ga stigma “neonacističke bojne” i dalje prati, što ruska strana itekako koristi u propagandnom ratu.
O ovoj temi razgovarali smo s vojnim analitičarem Mariom Galićem. Na pitanje postoji li nekakav način da se vojnike i civile iz Azovstala izvuče Galić nam je kratko odgovorio: “Ne”, prenosi Index.hr.
“Ne postoji način jer Rusi ne žele da se civili izvuku, a da branitelji ostanu bez civila i dobiju slobodne ruke, pa im dodatno zagorčaju život. Oni žele zadržati civile u toj čeličani kako bi ih sve zajedno prisilili na predaju”, kaže Galić za Index.
Na pitanje bi li braniteljima bilo pametno vjerovati na riječ Rusima i položiti oružje, Galić odgovara: “Ja na njihovom mjestu to ne bih napravio. To će završiti isto kao Vukovar – žene i djeca su izašli iz Vukovara, ali ostali nisu. Tako se sprema i ovdje, a postoji realna opasnost da, nakon predaje, Rusi odvedu civile u Rusiju, kao što su već radili. Govorilo se o hiljadam ljudi koje su odveli. Uspostavili su humanitarni koridor koji je zapravo vodio u Rusiju.”
“S druge strane, Mariupolj je pun Čečena koje su Rusi doveli da ga osvoje. Nisu se posebno iskazali u borbi, ali s njima još manje možete biti sigurni da neće sil.vati i ubijati, to i nije organizirana vojska”, napominje Galić i dodaje kako se Rusi (i Čečeni) jedva čekaju dočepati bojne Azov. I zaista, ruski režim je prethodno jasno poručio da prema ukrajinskim “nacistima i banderovcima” neće imati milosti u svojoj kampanji “denacifikacije” ove zemlje.
“Vrlo je vjerovatno da će se ponoviti scenarij iz Srebrenice, gdje su Srbi razdvojili muškarce od žena i djece, pa su njih pustili, a znamo kako su muškarci završili”, pesimističan je Galić.
“Nažalost, obruč oko Mariupolja je prejak i ukrajinska vojska se ne može probiti i deblokirati izvana. Na kraju ipak neće imati drugog izbora nego da se predaju ili umru od gladi i žeđi”, zaključuje Galić: “Ukrajinska vojska u ovom trenutku nije sposobna za takve ofenzivne operacije.”
Drugim riječima, Azovstal bi mogao postati masovna grobnica. Samostalni proboj iz čeličane također se čini kao samoubilačka misija. Iako njihove izjave valja uzeti s debelom dozom skepse, rusko ministarstvo obrane priopćilo je 12. aprila da su ukrajinski vojnici pokušali takav proboj iz grada u koloni oklopnih vozila, ali da su ih ruske snage zaustavile i razbile konvoj zračnim i artiljerijskim udarima.
A iako branitelji Mariupolja i dalje odolijevaju neusporedivo nadmoćnijem neprijatelju uz gotovo neshvatljivu srčanost i prkos, poruke iz katakombi Azovstala sve više otkrivaju da se osjećaju ostavljeni na milost i nemilost osvajačima.
Palamar se još 10. aprila u videoporuci požalio da političari kažu da ih podržavaju i da su stalno u kontaktu, “ali više od dvije sedmice niko ne diže slušalicu i niko ni s kim ne komunicira”.
Dodao je da dvije sedmice nisu dobili ni nove zalihe hrane, streljiva ni ikakvo pojačanje od ostatka oružanih snaga. Zapovjedništvo je zapravo odustalo od ideje da uopće pokuša probiti opsadu Mariupolja, a posljednjih sedmica jedino što su im generali u Kijevu predložili je da se sami opskrbe tako da se domognu hrane i oružja osvajača, prenosi Kyiv Post.
Prema informacijama iz ukrajinskih izvora, snage u Mariupolju sve su dotad redovito dobivale nove zalihe vojnim helikopterima koji su potajno, u niskom letu kako bi izbjegli radare i protuzračnu obranu, dolijetali u grad s morske strane i na odlasku odvozili ranjenike. No nakon što su ih ruske snage otkrile i navodno oborile dva helikoptera, nastavak ovog improviziranog zračnog mosta postao je nemoguć.
.ekskluziva.ba
